RTV Teorija i praksa

Već i ova konstatacija, koja na prvi pogled može da liči na formalnu, otvara nekoliko suštinsMh pitanja čije bi rešavanje moglo da doprinese unapređivanju radijsMh smotri, Pri takvim propozicijama, vremenski omeđenim, radio-stanice sa razgranatijim programima su se našle u nezavidnom položaju, a selektori su morali da se opredeljuju između nekoliko različitih polaznih tačaka, od kojih navodim samo neke, koje su plod mojih pretpostavM jer nisam učestvovao u izboru emisija ili priloga. Ako se pošlo od činjenice da je to „tradicionalna smotra ostvarenja radio-stanica naše zemlje”, kako je rekao Š. Hiseni, onda su radio-stanice morale da izvrše takav izbor da budu zastupljeni svi programi koji neguju taj vid stvaralaštva, a tematsM obrađuju oblast koja je propozicijama određena. Otuda se dogodilo da Radio-Beograd prikaže kolaž sastavljen od delova celovitih emisija koje su se našle u tekućem programu Prvog i Drugog programa Radio-Beograda i Beograda 202. Uzgred, preko talasa ovih programa prosečno se dnevno prezentira našoj javnosti oko 57 sati programa! Teškoće ove vrste, a možda i prednosti, imale su i neke druge radio-stanice. Da jedna teškoča rađa drugu, ne treba uložiti mnogo truda da se nađe potvrda ovoj konstataciji, bar kada se radi o ovoj smotri. Naime, kada se zna da se oko jednog specifičnog radio-programa okuplja određena grupacija slušalaca kojoj su zajednička neka socio-demografska svojstva koja, opet, programsMm stvaraocima nameću i obaveze u pogledu načina tretiranja nekog sadržaja, pogotovu govornog, čije pretenzije nisu male, a moguče društveno-političke imlikacije osetne, onda su se pred slušaocima ohridske „Nedelje radija 80” našli prilozi koji po zahvatu i obradi teme mogu da nađu mesto i u stručnim časopisima, a i oni koji pripadaju žanru koji neguju listovi dečje publicistike (deci su i namenjeni). A šta reči o prilozima koje smo čuli kao izvadak iz jednočasovne emisije u trajanju od svega petnaestak minuta? Očito je da je jedini i dosledno i konzistentno sproveden kriterij bio i ostao: puni doprinos radija sveopštem naporu društva u sprovođenju privredne stabilizacije. Na psnovu rezultata istraživanja poznato je da znatan broj slušalaca pripada kategoriji u koju übrajamo nepismene ili polupismene (to su lica sa 1 do 3 razreda osnovne škole) za koje se takođe osnovano može pretpostaviti da mogu dati svoj doprinos ekonomskoj stabilizaciji. Međutim, ostaje otvoreno pitanje koliko su pojedini prilozi načinom prezentacije, analitičnošću i radiofonskim ostvarenjem uspeli da podstaknu pažnju i ovih slušalaca i da je zadrže pedesetak i više minuta. Da su još i

129