RTV Teorija i praksa

da poznaje izuzetno dobro tehniku, ali isto tako da ima i stvaralačku dimenziju kojom neposredno učestvuje u kreiranju programa. Prema tome, problematici kadrova - stvaralaca ne možemo pristupiti jednostrano i ne možemo zanemariti njihovu višestruku ulogu u poslovima koje obavljaju, njihov međusobni odnos unutar profesije, kao i njihov odnos prema društvu i javnosti. Mislim da je to jedan uzajaman proces o kome sc u istraživanjima mora voditi računa. Kvalifikaciona struktura radnika koji neposredno učestvuju u stvaranju programa Radio-televizije Beograd iz dana u dan se popravlja - u prošlom petogodišnjem periodu broj radnika sa visokom školskom spremom porastao je za 1, 96, sada ih ima preko 30%. Kvalifikaciona struktura daleko je bolja. Tu radnika sa visokom i višom školskom spremom ima 71% u odnosu na ukupan broj novinara kojih ima preko 450. Za sve stvaraoce programa procenat je preko 55% od ukupnog broja zaposlenih. Kada govorimo o kreativnosti, o sposobnostima Ijudi koji se bave programom, ne možemo ih posmatrati isključivo kroz proseke, nego je potrebno ukazati i na neophodnost permanentnog obrazovanja i usavršavanja, sticanja neophodnih opštih i specijalističkih znanja i veština i razvijanja ličnih sposobnosti. Potrebno je da se uoče tendencije njihovog razvoja i predvide buduči modeli za dalje usavršavanje i razvoj stručnjaka i kreativnih društveno-angažovanih ličnosti. JOVAN ŠĆEKIĆ: Zainteresovani smo za naučan i ozbiljan pristup pitanju regionalnih TV programa. Dopisnička redakcija Informativnog programa ulazi u 1981. godinu sa namerom da svakog dana emituje regionalne programe. To će biti veliki i zamašan izazov za oko stotinu reportera, filmskih i tonskih snimatelja. Gotovo dve godine postoji idcja da se TV novosti jedanput nedeljno zamene hronikom nekog regiona, postepeno se prešlo na dve takve hronike svakih sedam dana. Sada bi i preostale TV novosti bile zamenjene regionalnim hronikama. Odmah treba reči da to ne bi bile ujednačene emisije, na šta s pravom ukazuje Prvoslav Plavšič u svom radu u poslednjem broju časopisa ~RTV-teorija i praksa”.

139