RTV Teorija i praksa

pažljivo dozirati ako hoćeš da sastaviš životnu stazu na javnom komuniciranju ovakvog medija. Kako proučiti neka pitanja iz te sfere? Na primer, koliko verujete novinarskom iskazu o radničkom interesu? Koliko verujete sindikalnom radniku? Koliko verujete članu kolektiva koji u svom RTV nastupu gleda i priliku da obezbedi besplatnu reklamu svojih proizvoda? Šta znače pred ekranom stisnuti prsti, koja je to nervoza koja se indikuje preko jednog . pogrešnog gesta? To nije stvar za potcenjivanje, ona bi mogla da bude i predmet istraživanja i zajedničkog rada na planu jednog obaveznog programa usavršavanja za sve programske radnike radija, a posebno televizije... MILAN TIMOTIĆ: Imamo skormno iskustvo stečeno merenjem efekata marksističkog obrazovanja, rađenog za Pokrajinski komitetSK Vojvodine. Rad je publikovan. Znači, efekti se mogu meriti ali je to složen, komplikovan i nadasve mukotrpan, dosta skup postupak... Pošao bih od konstatacije druga Vukosa, a i kolektiva u celini. Očekivao sam da generalni direktor stvarno da ocenu proteklog programa, što nije učinio, sem načelne konstatacije koja uvek stoji: radili smo u duhu zahteva. To je normalno, inače ne bismo ovde postojali. Ali, bilo je programskih promašaja. U to smo se uverili i to znamo i kao gledaoci i kao slušaoci. Ne bih želeo da dovodim u sumnju kvantitet obavljenih poslova u Centru, ali bih bar morao da postavim pitanje kvaliteta i pojedinih istraživačkih postupaka i naravno, interpretacije rezultata. Ja ne znam šta u jednom republičkom auditoriju znači procenat od 100% slušalaca ili gledalaca. Ne umem sebi da predstavim šta bi to u relacijama Srbije značilo i koliki je to broj; ko su ti Ijudi i da li je to uopšte moguće? Takav merni instrument meni nije poznat, vrednost takvog podatka pogotovo za mene je diskutabilan. Trebalo bi da se sporazumemo da li programske Ijude zadovoljavaju istraživanja bazirana na takvoj metodologiji da se o njima može govoriti samo kao o indikatorima ponašanja, što i zapisujemo u preambuli na prvoj stranici saopštenja rezultata istraživanja. Kad čitamo rezultate izgleda da to često zaboravimo, pa onda tumačimo i prihvatamo podatke zdravo za gotovo, a što je najgore, to se veoma osiromašeno, bez istraživačkog anahtičkog pristupa javno plasira bilo preko naših

143