RTV Teorija i praksa

Reditelj zvuka Reditelj zvuka raspolaže metodama rada koje preobražavaju percepciju: nadimpresija, deformacija glasova, übrzano čitanje sa magnetofonske trake, usporeno čitanje, čitanje naopačke, muzički inserti, stvaranje neobičnih zvukova, miksaža, montaža. On stvara zvučnu arhitekturu, gospodar je ritma. Žan Kokto je upozoravao da se ne snimaju dela ucelo, več da se zvučna materija sakupi pa da se posle njom raspolaže. l7 Na žalost, svaki reditelj nije pesnik. Koktoova sugestija je sugestija izuzetnog pozorišnog stvaraoca. Reditelj zvuka pisače svojom tonskom trakom kao što če to u filmu reditelj novog talasa činiti svojom kamerom-perom. Dilen i Kopo pred osmom umetnošću Šarl Dilen je mrzeo mikrofon i nizašta na svetu ne bi dopustio da se u njegovo pozorište uvede mehanika. Stoga se nikada na Ijudskom licu nije tako snažno izmešao izraz apsurda i stida kao kod njega jednom prilikom kad su ga molili da snime njegovog Ričarda 111 i kad je video kako za bitku Ričarda i Nortfolka dva tehničara pred mikrofonom oštre noževe. Bledeo je, modrio, crveneo, želeneo, a spopadao ga je ludi bes.' B Nasuprot tome, Kopo se živo interesovao za radio. Njemu, daleko od toga da budu smetnja, zahtevi radio-igre činili su se spasonosnim: Oslobođen brige oko memorije, pošto drži tekst pred sobom, osloboden treme pošto radi u zatvorenom prostoru i zavisi jedino od sebe samoga i svoje sopstvene inspiracije jer ga ne dotiče reagovanje publike, pošteden onih materijalnih neugodnosti oko dekora, kostima i pomagala koji često na pozornici štite glumca, najzad sveden na zdravu

17 Cf.Jean Cocteau, u; La Radio cetle inconnue, No citc, p. 40. 18 Cf.Lucien Arnaud, Charles Dullin, op. cit., p. 178.

171