RTV Teorija i praksa

potrošiti. Po završenom snimanju gliunac ima potrebu da se oslobodi tog nagomilavanja. Pozorišna predstava je oslobađajuča, a snimanje je nedonesena predstava. Za tehničku ekipu, najbolji glumac nije nužno i najbolji tumač uloge, već onaj koji se doslovce drži datih uputstava, ne zaboravlja da promeni mikrofon, pamti svoja mesta, koji ne muca kod brzih refleksa i ne dovodi ekipu u situaciju da se zbog njegove greške više puta snima jedna scena. Ako se glumac isključivo specijalizuje za radiofonsku karijeru, zauvek če nestati nelagodnost treme i čar zajedničke igre. Navikava se da skicira ličnost, a da ne ide do кгаја. Glumac koji je na radiju povremeno i koji nastavlja da se bavi pozorištem, treba da sačuva smisao scenske transpozicije i da ne dozvoii da mu atrofiraju glasovne mogučnosti, sem ako se odluči da igra samo u kamernom pozorištu. On treba da nastavi da neguje svoju memoriju koja če se ulenjiti ako se on za duže vreme zadovolji igranjem uloga koje se čitaju. Pokušaj improvizacije Žerar Hercog (Gčrard Herzog) je u Klubu pokušaja (Club d’essai) isprobao desetinu improvizovanih emisija, počev od teksta. Tu su sudelovali glumci kao što su Žilijet Žerom, Andre Valmi, Žan d’ld, Mišel Buke, Žan Тораг. Kvalitet dobijen posle prvog pokušaja nije bio plodna invencija, ne dar rečitosti, več Ijudska vrednost i unutrašnji život glumaca. Oni su, uglavnom, upotrebljavali malo poznat rečnik, važno je bilo da su se osečali kao da se oslanjaju na scenario, ali da i sami učestvuju u odlučivanju oko svog

176