RTV Teorija i praksa

nedopustivo da se plasiraju uz prognozu vremena i uz neke krajnje šablonizovane modele i redoslede. SLUŠANOST V. ŠIJAKOV: Kod nas se pokazalo da se humorističko-satirični programi ne slušaju baš mnogo. Slušaju se one disk-džokejske emisije tipa Tup-tup. Ja mislim da je to i normalno. Te zabavno-revijalne emisije na radiju su verovatno slušanije zbog muzike. Mi znamo da je radio muzika. F. DŽINIĆ: Slušalac danas vrlo retko, i to je vrlo mali broj slušalaca koji traži i sluša određenu emisiju. On sluša radio. Čak je mnogo onih koji slušaju radio uopšte, ne vodeći računa koja je stanica i koji je program. MILAN TIMOTIĆ, Centar za istraživanje programa i auditorijuma, Radio-televizija Beograd: U toku je projektovanje zajedničkog jugoslovenskog istraživanja, znači u njega treba da budu uključene sve radio i televizijske stanice. Onda čemo najzad i prvi putimati podatke o tome koliko se koja emisija sluša i kakvi su tokovi svih međurepubličkih i međuopštinskih informacija... Dve-tri reči o nekim tezama. Jedna je da publika zna šta hoče, da postoji publika koja preferira određene sadržaje pa podešava i svoje slobodno vreme i svoje aktivnosti upravo prema tim sadržajima, odnosno emisijama i sluša ih. To je, nesumnjivo, tačno. I drugo jedno mišljenje da se radio sluša tako difuzno da slušaoca ništa određeno ne interesuje, оп sluša radio tek da bi slušao radio. To se može odnositi na jedan deo publike. Međutim, veči deo publike se ne ponaša tako. Јег čemu bi onda uopšte služila istraživanja, čemu bi služiii naši napori da saznamo šta publika misli o našim programima. Ako tako mislimo znači da je dovoljno samo nešto emitovati, pa šta se u letu uhvati, uhvačeno je. SLUŠANOST EMISIJA VESELO VEČE I TUP-TUP M. TIMOTIĆ: Emisija Tup-tup, nedeljom u 12 časova konstantno ima između 110 i 125 hiljada slušalaca. I 1979. godine beležila je porast

70