RTV Teorija i praksa

OMER ZARABDIĆ, Humorističko-zabavni program Radio-Sarajeva: U radio-drami, znači u segmentu radio-programa, može da se psuje u funkciji umjetničkog, a funkcionalna psovka u radio-humoru, sočan izraz u radio-humoru i satiri ne postoji. Po meni nema dileme. Znači - u radio-mediju može. A da li mi zaslužujemo da budemo tretirani kao umetnički program na mediju, kao drama, recimo, ili nešto slično? B. PAL: Mislim da je slika sasvim jasna: tata, uz sočne psovke, tuče svoje dete koje je psovalo. LIK O V I M. DRAGIČEVIĆ: Likovi su se pokazali kao vrlo zahvalan način bojenja humorno-satiričnog, vrlo su popularni, omiljeni u nekim sredinama, Međutim, s druge strane, treba i to reči, nose možda u prtljagu opasnost stvaranja simbola, vezivanja karaktera i situacija kroz lik nacije, sredine, djela sredine za karikaturu koja nije ni htjela biti a i nije reprezent žitelja... DNEV N I K B. ĐURIČIĆ: ]a sam godinama, valjda deset godina, svake subote pisao, kako se to zvalo, satirični komentar za subotnji Dnevnik Radio-Beograda. Interesantno je da od, recimo, dvesta, trista napisa bilo je sigurno nekih koji su bili veoma aktuelni - da to nikada nije moglo da se emituje drukčije nego pre sporta ili posle sporta a pre prognoze vremena. P. S, PLAVŠIĆ; Ja bih bio za to da sa ovog savetovanja nekako ode jedan oštriji stav, da humorističko-satirične priloge treba isturati u zaglavlje, u uvodnike programa, koristim termine iz štampe dakle, na mesta koja predstavljaju ne samo prilog, pojedinačan prilog, nego su u stvari izraz redakcijskog odnosa prema određenom fenomenu, jer se najbolje tako može izratiti odnos prema nekoj pojavi. Kod nas je zaista

69