RTV Teorija i praksa

bilo sve ozbiljnije, obuhvatnije i da bi taj i takav konkurs imao mnogo bolje odzive nego do sada. M. TOŠIĆ: Mi uporno razgovaramo o vremenu, nedelja 20 časova, kada nas tuče Velo misto i druga i treča TV emisija, iako bi, recimo, u nedelju pre podne bilo mnogo zanimljivije neko vedro podne... P. S. PLAVŠIĆ: Mislim da bi trebalo razvijati različite oblike za različite delove populacije, koja postaje sve selektivnija. To se veoma mnogo odnosi na radio. Na lokalnom radiju ovoga ima izuzetno malo. Uglavnom velike republičke radio-stanice neguju to, a na lokalnom radiju gotovo da su sadržaji i programski prostori nepopunjeni humorom i satirom. M. DRAGIČEVIĆ: Emisije humora imaju i radio-stanice Bijeljina, Doboj i Banja Luka. M. MITROVIĆ; Mislkn da se humorističko-zabavni programi treba više da usmere na svoje oblike saradnje i da ih razvijaju, da ne pretenduju odmah na maksimalne rezultate, ali ako im vreme i događaji daju za pravo, mogu iči sve dalje. Za ovo postoji i jedan lep datum. To je 1, april, Međunarodni dan šale, koji humoristi i satiričari mogu da uzmu za dan svoga skupa i istovremeno za dan javne zajedničke emisije, To bi se moglo ostvarivati jedne godine u Sarajevu, druge u Zagrebu, Skoplju ili Ljubljani itd. To bi bila prilika za redovnu razmenu iskustava, za pravljenje zajedničkog reprezentativnog programa i prihka da humoristi i satiričari i sebi samima i drugima jeđanput budu „važni” a ne samo poslednja rupa na svirali nekog festivala. Priredio

Miroslav Mitrović

75