RTV Teorija i praksa

je premešteno na kratkotalasnu eksperimentalnu stanicu velike snage (W2XAD) u Južnom Skenektediju. 2 Tri puta nedeljno po pola sata u etru su postojali eksperimentalni TV programi koji su biii na raspolaganju svakome ko je u to vreme posedovao odgovarajuči TV prijemnik u zoni pokrivanja predajnika W2XAD. Iste godine kada je počela sa radom, TV stanica W2XAD - Južni Skenektedi emitovala je več ambiciozne TV programe s obzirom na tehnički nivo opreme kojom je u to vreme raspolagala: sa takvim uređajima nije se moglo ni pomisliti na snimanje večih prizora. Kamera sa pokretnom svetlom tačkom (bolje reči projektor sa pokretnom svetlom tačkom) mogla je da snima samo poprsje jedne osobe u potpunoj tami. Uprkos takvim mogučnostima, prva TV drama u svetu, jednočinka Džona Hartlija Menersa (John Hartley Manners, 1870-1928) Kraljičin glasnik emitovana je 11. septembra 1928. godine 3 (sl.l). Za emitovanje ove TV drame

korišćene su tri nepokretne TV kamere (vide se na slici) svaka sa ugrađenim analizatorskim (Nipkovljevim) točkom na kojem je bilo svega 24 otvora ravnomerno raspoređenih duž spirale, kroz koje je snimani prizor razlagan na 24 analizatorske linije 15 puta u sekundi. Svakoj TV kameri pripadala je na sceni određena grupa foto-električnih čelija. U drami su učestvovali samo jedan glumac i jedna glumica, koji su glumili svaki prema određenoj, njerau ili njoj namenjenoj kameri. Treća kamera služila je isključivo za snimanje izbliza detalja (gro-planova ruku, rekvizita i sl.). Reditelj je pratio odvijanje emisije па

3 Robert Herzberg, „Television makes the radio drama possible”, Radio News, 10, December 1928, pp. 524-527.

78