RTV Teorija i praksa

Krešimir Mikić

FILM U BOJI I TELEVIZIJSKO PRIKAZIVANJE

Dok smo u ovom istom časopisu, br. 16, pisali o nekim zakonitostima koje vrijede za filmove u crno-bijeloj tehnici, kad se prikazuju odnosno snimaju za televizijsko emitiranje, sada ćemo nešto opširnije obraditi boju, jer praktički više da ni nema filma koji bi se snimao u crno-bijelom. KOJI KINEMATOGRAFSKI FILMOVI U BO]I ZADOVOLJAVAJU UVJETE ZA TELEVIZIJSKO PRIKAZIVANJE ? Ako prikazujemo kolor film па klasičnim kino-projektorima a želimo pri tom ocijeniti da li je primjeren televizijskom prikazivanju, moraju biti zadovoljene neke norme kao na primjer one koje su navedene u EBU (European Broadcasting Union) br. 3091 E, u rujnu mjesecu 1970. godine. Te preporuke već kod optičke projekcije vode računa o budućem elektronskom prikazivanju: • televizijska slika je dimenzijama mala, • ekran ima bjelinu koja odgovara 6500°K, • televizijski program uvijek se gleda u djelomice osvjetljenom prostoru, • uvijek postoji mogučnost komparacije slike na ekranu i okolnog svijeta, pa prema tome i reprodukcije boje, što za posljedicu ima da je svaka promjena boje znatno uočljivija, a to sve je kod kinematografske projekcije zanemarivo, jer se ona odvija u potpunom mraku, pa je i adaptacija na kontrast i reprodukciju boje brža i lakša. Da bi dakle donekle mogli ocjeniti kako će pojedini film izgledati na televizijskom ekranu, pri kino-projekciji, moraju biti zadovoljeni slijedeči uvjeti: • ekran mora imati dijagonalu između 50 i 150 cm. Veća slika ne dolazi u obzir, • udaljenost sa koje se film ocjenjuje iznosi 4do 6 puta visinu slike,

89