RTV Teorija i praksa

francuskog filma od Karnea do Godara, od Renoara do Anjes Varde. Ostavimo pozorište i ofcrenimo se Žan-Liku Godaru ili Anjes Vardi. Učinite od njih specijalne dopisnike. Pošaljite Anjes Vardu u Indiju, a Godara u Egipat pa ćete dobiti dela dokumentarna ili umetnička - zanimljiva, koja če pokrenuti diskusije, rasprave. I to će biti divno. A cenzura? - upitaćete me. Pitanje je na mestu. Ako Šekspir i Molijer zauzimaju ekran televizora umesto savremene stvarnosti, onda sam ja na strani onih koji smatraju da se ovoj dvojici pisaca - ijudi prave životne istine - dodeljuje nezavidna uloga, Uostalom, vizuelna transkripcija na televiziji Uobraženog bolesnika ili Tartifa prosto je amoralna. Evo jednog od hiljadu primera: klozetska šolja Argana u trenutku kad je koristi - u krupnom planu. Problem nije u tome ko treba da igra Argana ili Tartifa, već u tome koja sredstva koristi reditelj, provocirajuči reakcije gledalaca: Tartif još pobuđuje mržnju kod licemera. Ali ostavimo to. Zahvaljujuči karakteru i navikama u mojoj profesiji znam koUko kritika može biti snishodljiva; neka mi oproste nekoUko prethodnih redova. Bilo kako bilo - televizija nije teatar, Drukčije rečeno, teievizija ne treba da povlađuje onom broju od 35 procenata gledalaca koji zahtevaju od nje pozorišne predstave. Istovremeno televizija nije ni film, mada mora da se obrača kameri i filmskim radnicima. Najzad treba da se odlučimo za jedan od atributa televizije: to je beleženje istorije u trenutku njenog stvaranja - njen razvoj, njena lutanja i, najzad, stvaranje. Sociolog, stručnjak za probleme slobodnog vremena Dimazedje zaključio je, na osnovu provedene ankete, da je za reagovanje publike na televizijske emisije karakterističan ne toUko prosečni ukus, koUko njegova protivurečnost Ako se ono što je dobro i što je loše na televiziji hvaU na isti način, onda je to zato što se ovde kao i u bilo kojoj stvaralačkoj iU informativnoj delatnosti (teatar, televizija, muzika, slikarstvo, urbanizam, žurnaUstika itd.) vodi blagotvorna i neizbežna borba između originalnog i banalnog. Publika traži samo to da je vode, da je savetuju iskreno i pošteno, Ako je ne lažu ona uvek sledi darežljivog učitelja. Voditelji i stvaraoci programa moraju, po svaku cenu, da daju najbolje i da potisnu sve ostalo. U kulturi i nauci hrabrost se uvek isplatila. Ni u teatru, ni na televiziji ne treba govoriti; „Auditorij televizije - to su svi, a svi su toUko glupi, koUko i pametni, te prema tome, glupima čemo dati nešto jednostavnije, a pametnima - soUdnije, ukratko

137