RTV Teorija i praksa

Žan Vilar

TELEVIZIJA - ZNAČAJNO DETE

Televizija se javlja čas kao političko sredstvo, čas kao sredstvo obrazovanja ili izvor znanja prikazujuči planete, objašnjavajući zakone fizike, putujući preko kontinenata, uvlačeći se na skupštine episkopata, prateči rimskog papu i velike ličnosti celog sveta. A njen apetit nije lošiji od apetita deteta Gargantue. Dvadeset pet vekova zapadnog teatra - na raspolaganje televiziji - ovoj mladoj sferi Ijudske delatnosti. Ona je uzimala, uzima i uzimače ideje iz njega. Gledalac to odobrava. Ako se može verovati sociološkoj službi Francuske televizije evo kako izgledaju zahtevi publike u vezi sa televizijskim emisijama subotom uveče: 2 procenta gledalaca spremno je da gleda sve što se emituje; 4 procenta - traži reportaže; 17 procenata estradne emisije; 27 procenata - prikazivanje filmova; 35 procenata - pozorišne predstave. Za televiziju je veoma korisno prijateljstvo sa starom i stalno obnavljanom umetnošču teatra. Međutim, nije naodmet ako upitamo: treba li izlaziti u susret motivima, zahtevima anonimne mase televizijskah gledalaca? U oblasti kulture umetnosti, zabave, obrazovanja - uloga voditelja nije u tome da povlađuje željama masa. U protivnom, ako je reč o teatru, večno čemo ostati robovi privlačnih Kornevilskih zvona i drugih sličnih dela. A šta bi trebalo? Ako bismo ostavili na miru Šekspira, Rasina, Molijera, Labiša, Fejdoa - velike majstore teatra i njegove skromne rađnike - ja bih uporno težio tome da udovoljim željama onih koji traže reportaže. Četiri procenta pristalica - to je malo, pa ipak mi se čini da se zdravlje našeg dobrog i divnog deteta sastoji upravo u tome - u reportažama, dokumentaciji, informaciji. Tim pre što ono sve to već poseduje. Možda nema dovoljno sredstava? Ali, verujte, i mnogi nacionalni teatri žive sa veoma skromnim sredstvima. Ukratko, apetite našeg malog čudovišta treba usmeravati na reportažu. Treba mu dati kameru, a ne scenu. Da li se ja obavezujem ako tvrdim da je za to sve spremno? Teško da je tako. Samo se ne sme zaboraviti da se od televizijskih režisera očekuju izuzetni kvaliteti - majstorstvo i velika kultura, koji su karakteristični za savremenu školu

136