RTV Teorija i praksa

Sada nema. Ali početkom veka i čak posle prvog svetskog rata kada su živeli takvi umetnici kao Kopo, Dilen, Žemje u našim školama glume postojali su kursevi improvizacije. Uzori za ove kurseve bili su, kako ste Vi rekli, maske italijanske komedije del arte. Ovi kursevi su osnivani da razviju kod umetnika inventivnost, maštu, što u svakoj profesiji, pa prema tome i u pozorišnoj predstavlja veliki kvalitet Ali, koliko mi je poznato, u Francuskoj danas nema improvizatorskih teatara. A ima li improvizatorskih momenata uVašim predstavama? Ja ne znam kako su igrali Italijani u komediji de! arte u XVI, XVII i XVIII veku. Ali, iako se ova umetnost danas ne primenjuje potpuno, ona nije zaboravljena. Umetnik mora da zna da improvizuje, mora to da radi brzo i u potrebnom momentu. Pitate me da li mi improvizujemo u našim predstavama. Za vreme proba mi se ne pripremamo da improvizujemo. Naprotiv. Trudimo se da radimo tako da predstava bude što jasnija i tačnija. Sve je precizirano: mesto, osečanje, pokreti, ritam, tempo, ton itd. Kada je sve to dovedeno u red i razrađeno, tada možemo da improvizujemo, tada če improvizacija biti efikasna. Ona neče izazvati nesporazume jer su celu predstavu obradili reditelj i glumci. Uostalom, uvek sam mislio, a i sada pretpostavljam da su isto tako radili i Italijani u svojoj komediji del arte. Oni su, verovatno, imali preciznu osnovu, a možda čak i dijaloge, a možda su imali obrađene i cele komade. Ako bi to bila potpuna improvizacija, onda ne bismo imali toliko dokumenata o njoj. A mi ih imamo mnogo. Improvizacija zahteva još mnogo istraživanja, strpljenja, rada. Čini mi se da je Edison rekao da genija čine devedeset devet procenata znoja i jedan procenat nadahnuča. Zato je potrebno sa devedeset devet procenata obraditi inscenaciju na probama, a kada dođe taj jedan procenat nadahnuća, tada je on divan i publika to oseća. Po mom mišljenju to treba da se odnosi i na televiziju. Da li iz ovog Vašeg stava proizilaze nekakve obaveze glumaca i reditelja? Čini mi se da je sa pedeset pet godina teško reči kakvu ulogu bih želeo da odigram. Najrealnije i interesantno za mene bilo bi rukovođenje nekom pozorišnom školom ili istraživanje istorijske dokumentacije da bih na osnovu toga pokušao da odigram ovaj ili onaj savremeni komad. Ali ja bih hteo da doprinesem istraživanju takve vrste. Pre dve godine sam rukovodio nekom vrstom dokumentarnog teatra. Teme za predstave ovog teatra tražili smo u dokumentima. Ako posle

141