RTV Teorija i praksa

pet-deset-petnaest godina ovi komadi stignu na evropske scene, siguran sam da ih neče smatrati kao dokumentarne, več kao umetničke. Prevela s ruskog

Milica Glumac-Radnović

Tajron Gatri

TEATAR I TELEVIZIJA

Ако uporedimo pozorišnu dramu sa televizijskom treba da uzmemo u obzir poslednje promene u perspektivi od deset-dvadeset godina. I teatar i televizija su dužni da omoguče gledaocu da oseti „dramsko” iskustvo, da objasne život na izmišljenim primerima koje igraju glumci. U praksi je razlika između teatra i televizije stvarnija nego u teoriji. Ali razlike između njih, uglavnom, potiču od organizaciono-tehničkih uslova realizacije ovog iskustva i od takvog faktora kao što je vreme. Teatar iz dana u dan tokom dugog vremenskog perioda prikazuje jednu te istu predstavu. Ali ova okolnost nije večna Teatar če, nesumnjivo, morati da promeni tradiciju višestrukih postavki jednog te istog komada, јег če pametni i energični glumci prestati da se ugovorom prodaju u ropstvo. Ja ne smatram da su ova dva vida drame neprijateljska jedan drugom, po mom mišljenju oni čak nisu ni konkurenti; najverovatnije je da i teatar i televizija zadovoljavaju slične, ali ne identične želje kao što su, na primer, ogrtač i kišobran. Neosporno je da su film i televizija potpuno potisnuli takozvani klasični teatar kao sredstvo masovnog širenja drame. Klasični teatar je isuviše skupo i naporno zadovoljstvo za sve, sem za šačicu Ijudi koji imaju naviku đa ga posečuju. Ah iako je teatar izgubio svoju osnovnu funkciju širenja drame zar se može smatrati da on neće ostati osnovni izvor ideja Televizija i film su do sada mnogo zavisili i verovatno če još dugo zavisiti od ideja koje rađa teatar, od metoda izlaganja, glume, mimike i

142