RTV Teorija i praksa

9 Hans-Georg Gadamer, ~Istina i metoda”, „Logos”, Sarajevo, 1978, str. 267.

metafora samog sebe, prelivajuči se u saznatljivost „koja nije pasivno promatranje, nego je aktivnom znanošču tendencije” (E. Bloh). Svetlina upravo odslušanog radio-drame događa se kao metafora aktuelnog znanja u sadašnjosti i pritiče k sebi gore kao svest o budućem. Ona je bit apsolutnog ciljnog saznanja ali i put u senovito još ne-realno znanje u budučnosti. Tako govori njena fenomenološko-refleksivna situacija unutar radio-dramskog estetskog Znaka. Jer značiti na način kako znači radio-drama, znači konstitutivnu strukturu radio-dramskog shvatiti kao znak za nešto drugo. To drugo jeste ispunjenje, bez senke, cogita koji, kao bivstvujuči-u-svetu, živi svoj odnos prema stvarnom kao situaciju i tako pruža posiednji razlog” - kako veli Bloh „melanholiji ispunjenja”. Tako estetski sadržaji radio-dramskog umetničkog dela naspram onog koji sluša, bivaju realizovani i nadmašeni kao slike iz sna. Saznanje što ga pruža ova vrsta umetničlđ)g dela samo je nesnosan trenutak, uzdizanje slušaočeve svesti (cogito) iznad subjektivne slučajnosti što mu ga nanosi svet, metafora, koja kao granični pojam svakog ostvarenja, obečava čoveku novi Jezik. Jer kako veli H.-G, Gadamer u svom čuvenom delu Istina i metoda : „Umjetnost je poseban organ razumevanja života stoga što se u njezinim ,konfinijama između znanja i čina' život otvara u dubinu, koja nije dostupna posmatranju, refleksiji i teoriji.” 9

46