RTV Teorija i praksa

133

Pomenuću još ludičku funkciju muzičkog komunikata, mada ona izgleda sporedna. Sporednih funkcija te vrste možemo navesti više - da se zadržimo, ipak, na osnovnim. Sada bismo mogli več da pređemo na razmatranje televizijske muzike sa njenog funkcionalnog aspekta. Ipak, želim da prethodno ukažem na neke opšte tvrdnje o svojstvima muzičkih funkcija koje-su veoma zavisne od autonomnog ili heteronomnog tretiranja muzičke umetnosti. Mišljenja sam da funkcije pripisane muzičkim komunikatima ne treba tretirati kao apsolutne, kao atribute U praksi se pokazuje da su one promenljive. Događa se da neke od njih u izvesnim okolnostima nisu izražene, a dogada se i da neka ili neke od tih funkcija dominiraju nad drugima. Zato se ne može govoriti o stalnoj hijerarhiji važnosti muzičkih funkcija, mada je u pojedinim slučajevima hijerarhija te vrste primetna, Ponekad je na prvom mestu semantička funkcija, ponekad estetska itd. Zakon koji reguliše to „kretanje” može se, kako izgleda, naći u heteronofnnom tretiranju muzike, Za nas če to biti važno kod praćenja funkcije televizijske muzike, pošto upravo taj medij tretira muziku heteronomno. Pozabavimo se najpre plesnom muzikom. Ona uglavnom funkcioniše kao faktor koji organizuje ritmiku kolektivnog plesa. Njene umetničke vrednosti se mogu ovde pokazati kao sasvim drugorazredne, što ne znači da nisu primećene i cenjene. Događa se, ipak, da za one koji plešu one postaju sasvim beznačajne. Na kraju, kako dobra, tako i loša plesna muzika može da vrši svoj glavni zadatak. Ako prihvatimo da motorna reakcija koja se ispoljava u reagovanju na ritam pokretima ne mora da angažuje svest (ili je pak angažuje minimalno), onda ćemo doči do zaključka da plesna muzika ponekad ne funkcioniše ni estetski, ni semantički. U svakom slučaju, hijerarhija važnosti funkcija plesne muzike gravitira ka takvom sistemu u kojem se na prvom mestu nalaze akustička i emotivna funkcija koje zajednički rade na ludičkoj. O tome generalno odlučuje „uprezanje muzike u službu” plesne prakse, ili heteronomno korišćenje muzike. O posebnim razlikama odlučuju ovde stavovi (izbori) slušalaca. Sasvim drugačije će izgledati hijerarhija važnosti muzičkih funkcija u f Iharmoniji. Tamo se slušaoci trude da uhvate muzička i vanmuzička značenja muzike, zauzimajuči estetski stav, U prvi plan dolazi estetička i semantička funkcija, ali i druge funkcije igraju ovde izvesnu ulogu; akustička funkcija postaje centar koji omogućuje estetsko i semantičko percepiranje muzike, emotivna funkcija - faktor koji taj