RTV Teorija i praksa

interakcija, neleksikolizovam uzdah ili plač. Susreće se sa prokletstvom, pevanim gatanjem Ciganke ili intonacijskim zapevanjem uličnog podvodača. Zvučna ekspresija kreira doživljaje pojedinaca i mase. Zatim se pojavljuje raonotoni šapat ponavljanih reči i konvencija grupne litanije koja, zvučno doterana, kao da prelazi u jednoglasno mrmljanje. Često neprepoznatljive reči, melodijska linija ponavljanih siogova, uzdaha i lcrikova asocira slušaoca na psihološka ponašanja. Promena osećajnih sadržaja u okviru fraze i sučeljavanje suprotstavljenih emocionalnih kvaliteta, konstruisanih kako zvučanjem, tako i vanverbalnom materijom - u tome pre svega muzikom - grade refleksiju o prolaženju i trajanju. Još veču značenjsko-stvaralačku autonomnost dobija zvučni sloj u radijskim formama Rudnjika. Mehanizam svesnih organizacijsldh zahvata je sličan. Pozivanje na znanje primaoca, njegovo iskustvo i osetljivost konstruisani su, između ostalog, preko oznaka i različitih akustičkih signala, a takođe i preko zvukova koji označavaju arhetipsko i simboličko. Najopštije i najjednostavnije govoreči, u tekstu Rudnjika predmet umetničke refleksije smo Mi Ijudi. Lestvica Ijudske sudbine tu sadrži smirenje i agresiju, lirizam i tragizam. Naš udeo jeste i stvaranje i uništavanje. Vreme i prostor ne dodiruju hic et nunc, kao u prethodnoj drami. Vreme je „uvek”, prostor - „svugde”. Klasični motiv kruga. Ideja, vrednost i stanja stvari konstruisani su posredno - ne uz pomoč pojmova, već zvukova. Nekoliko primera: pojam religije prenosi primaocu oralni fragment mise i novčane darove bacane u tas; automatski ponavljana reč „bravo” označava odobravanje, a sve na fonu masovnog

107