RTV Teorija i praksa

smatram, moguče ih je sagledati. Ovde ću još da podsetim na zvučnu perspektivu i s njom u vezi akustičko tle koje je izdvojio Košidovski (Kosidowski) 1928. godine, a ispravno klasifikovao kao izdvojeni znak Kažuv (Kaziđw). Izvesne analogije možemo pronači u perspektivi u slikarstvu, prostoru u filmu, a takođe i u prostornim odnosima u literarnom delu. Za specifičnost radijske umetnosti značajne izgledaju i paralele sa umetničkim pravcima nazvanim simbolizam, ekspresionizam ili - što se zasniva na tehnici montaže - sa nadrealizmom, Drugačije se formiraju - a to proističe iz načina postojanja, dakle, zvučne strukture i trajanja u vremenu - analogije sa muzikom koja takođe predstavlja jedno od oličavanja zvukova. Koriščenje elemenata čujnog sveta i njihova organizacija određuju specifičnost k6da, ali takođe dozvoljavaju i hvatanje srodnosti odnosa, značenja i smislova. Trik koji se zasniva na iznenađenju služi angažovanju različitih sistema primaočevih očekivanja - u logičkoj, estetskoj i pojmovnoj sferi. Umetnost je ta forma međuljudske komunikacije u kojoj se estetska funkcija izbacuje u prvi plan. Služeči prenošenju informacija na ličan i zagonetan način nastoji da iskoristi svoje pravo na kreativnost, na koriščenje intelektualnih suptilnosti i suptilnosti raspoloženja, pravo na neočekivane montaže koje zahtevaju selekciju prilikom interpretiranja - bar u polazištima. Naslov originala: Krystyna Laskowicz, Fonosfera w sztuce radiomej. ~Przekazy i opinie”, Warszawa, paždziernik-grudzien 1977, br.4(10), str. 5-14. Preveo s poljskog

Milan Duškov

115