RTV Teorija i praksa

Jednostavno, kakva je slika televizije, recimo, kroz pet godina? Šta je ona? Televizija, kako je sad postavljena, jeste industrijski instrument Imamo neke studije-koji su, kao što je i davno ,Avala film” bila pravljena da bude mali Holivud. Tako je TV Košutnjak pravljen da bude neki mali NBC. Pitanje je da li nama treba ili nam ne treba. recimo televizija Donji Milanovac? To je ono što mene kopka. Kada je o televiziji reč, video-tejp ne bih ni doticao, jer u okviru samog video-tejpa postoje stvari koje su konvencionalne i koje su avangardne, jer video-tejp kao tehnologija jeste opet razvoj koji je proizvod kapitaiističkog društva. On se zove, skraćeno - ENG (I-EN-DŽI) kamera, što je - elektronik njus gedering. Projektovana je u tehnološkom smislu da na brz, efikasan i industrijski način skupi sa terena vesti u centralnu bazu i onda ih emituje iz jednog centra. Te vesti, obrađene. nadgrađene i kontrolisane, puštaju se u javnost preko centralnog medija. Prema tome, i video-tejp je, kao takav, razvijen kao tehnologija u funkciji centralizovanog industrijskog medija. I sad, u okviru njega se pojavljuju neke avangarde, pokušaj da se taj video-tejp upotrebi kao sredstvo legitimnog izražavanja umetničkog, kao jezičko sredstvo, kao sredstvo narušavanja datih normi, kao rešenja u raznim umetničkim potezima itd., jednostavno rečeno, kao sredstvo, opet. jednog traganja za identitetom. Jer, ne treba zaboraviti da je u stvari najavangardniji medij u toj hijerarhiji svih medija, baš televizija. Ona se nalazi u specifično shizofrenoj situaciji utoliko što kao avangardni medij sam po sebi nosi neki barjak u toj hijerarhiji medija. On sad ima neku industrijski indiferentnu potrebu da staino daje modele po kojima će se sve ostalo razvijati itd. da prosto na industrijski, na robno-proizvođački način interpretira procese javnosti i da zapravo proizvodi modele i strukture koje faktički vuku koren iz tog njenog tehnološkog bića, tog ustrojstva industrijalizovanog; znači nekog zapadno-industrijskog modela. Mislim da bi tu trebalo tražiti neke domete u ovoj avangardi o kojoj smo pričali - jezičke, programske itd Neosporno je da je Mandićeva avangarda takva. Jer ceo je jedan sloj, ceo jedan pokret kroz njegovu emisiju došao do identiteta To što smo najavili, to se desilo samo u njegovoj emisiji. Prema tome, posle njegove emisije počinje da se zabranjuje identitet jednog celog pokreta i legitimnost njegovog postojanja. Da li je ta emisija bila u funkciji ovoga što se sad dešava, znači zabranjivanja identiteta ili je bila u funkciji otvaranja, uspostavljanja identiteta, jednog društvenog procesa? To je ono zbog čega je Mandičeva emisija toliko interesantna i toliko za sobom vuče i neke retroaktivnosti a i unapred baca neke domete

37