RTV Teorija i praksa

Z, jEVREMOVIĆ: Koje „svesne snage”? Za televiziju u procesu rada ne postoje svesne snage izvan kruga onih koji prave emisiju po klasičnom načinu pretpostavljajući da Ijudi iz kulture gledaju tu emisiju. Prema tome, ne prave emisiju da se promeni način ponašanja. U tome je problem. To bi bila avangarda. To je odnos prema Ijudima na drugi način. A mi pravimo celu televiziju za strukture ili za određeni način ponašanja koji smo zasnovali kao „dobar”, kao „prirodan”. D. BLAŽEVIĆ; Da, ali TV novinar ne pravi celu emisiju, on pravi samo svojih desetak minuta. Z. JEVREMOVIĆ: I deset minuta je dovoljno. Mi se klasično ponašamo. S. CRNOBRNJA: To su sposobnosti industrijske televizije. Ima samo 20 minuta trake u kameri... D. BLAŽEVIĆ: Odnos premaTV kameri je takav da bi trebalo da zabeleži samo ono što može da zabeleži. Apsolutno to i radimo. Sve vreme pravimo jednu režiju. Ljudi uz kameru snimaju sve vreme pa se to izmontira. Prava stvar bi bila da oni zabeleže onoliko koliko mogu da zabeleže. Ali je pitanje kad to što se zabeleži kolikogod može da se zabeleži, pusti ka televizorima, da li onaj koji tu informaciju prima, ima mogućnosti da sagleda i glavu i rep rečenog? Z. JEVREMOVIĆ: To zavisi od tvog komentara. D BLAŽEVIĆ; ja ne volim da ja komentarišem nego volim da svako kaže svoje mišljenje. Z JEVREMOVIĆ: Naprotiv, ja mislim da to nije sloboda. Zapravo bi trebalo, recimo, da ti kažeš da ja ovde nisam htela ništa da kažem.

43