RTV Teorija i praksa

zabavu i atrakciju, praktični ijudi priliku za reklame i informacije, a dalekovidi mogućnost za nova umetnička istraživanja i iskazivanja. Jedan od prvih koji je uočio i umetničke mogučnoti novog medija bio je francuski publicist i teoretičar Pjer Dekav (Pierre Descaves) Daleke samo godinu-dve od početka eksperimentalnog programa u Francuskoj, Dekav je napisao studiju ~Da li če televizija doneti novu umetnost?” i objavio je u eminentnom pariskom časopisu „Moa”. Mada u ponečemu prevaziđena, ta studija, koju smo sada u mogučnosti da pročitamo na stranicama ovog časopisa, čini se višestruko zanimljiva, pre svega sa istorijskog stanovišta, I ovoga puta se potvrđuje da je istorija neiscrpni trebnik Ijudskog sveznanja, zabluda i uzleta duha, pa je mnogi i danas smatraju naukom nad naukama. Međutim, u slučaju televizije stara istina kao da se ne potvrđuje, Televiziju kao da ne interesuje sopstvena istorija, jer je, kažu, po prirodi narcisoidna, pa se i njeni poslenici, pa čak i gledaoci za prošlost malo interesuju, pošto je sam moćni medij okrenut budućnosti. Kad je pre izvesnog vremena na Univerzitetu umetnosti u Beogradu objavljena u izvodima Istorija američke teievizije Ervina Setla (Irving Settel) i Viljema Lasa (Wiliiam Laas), urednik edicije, reditelj i profesor Ljubomir Radičević je zapisao: „Nemamo, na žalost, nigde u svetu napisanu i objavljenu istoriju televizije”. Pri tom se mislilo na svetsku istoriju moćnog medija. Ali mada je od pojave pomenute knjige prošlo dvanaest, a od njenog prevoda kod nas tri godine konstatacija je tačna. Međutim, iako je izašla iz eksperimentalne faze, televizija je medij koji se svakoga dana menja i usavršava, pa njena povest u svetskim razmerama neče nastati skoro i neče biti jednostavan zbir istorija televizije u pojedinim zemljama složen po hronološkom redu. Televizija je svetski fenomen i bezbrojne niti njene istorije treba tek istražiti. Nasuprot tome, interesovanje za nastanak televizije, tog čuda u veku čuda, postojalo je od samog početka, a jedan od prvih u svetu koji je tome posvetio pažnju bio je Pjer Dekav. Svoja razmišljanja autor je razložno izložio u pet odeljaka, Posle uvoda (u kojem precizno uočava probleme) Dekav opisuje francuska istraživanja na polju televizije i tehničke mogučnosti novog medija iz 1938. godine, a potom posvečuje pažnju psihoioškom aspelctu i navodi najuspelija ostvarenja eksperimentalnog programa francuskih stvaralaca od kojih su

64