RTV Teorija i praksa

S0 neki vinuli do nivoa koji bi se mogao nazvati umetničkim. Razvoj je bio u najmanju ruku buran. Od ideje Amerikanca Alena Dimona iz 1930, da televizija bude „kučni bioskop” umesto do tada uobičajenih javnih prikazivanja, prošlo je svega osam godina. Stoga zapis Pjera Dekava ima dragocenu dokumentarnu vrednost očevica. Ako je opis francuskih istraživanja i sistema prenosa slike iz 1938. godine danas zanimljiv samo sa istorijskog stanovišta, psihološka dejstva i uticaji televizije, kao i problemi mogućnosti i nastajanja eventualne nove umetnosti imaju trajnu vrednost i čitaoci če ih, verujemo, pratiti sa interesovanjem. Mada televizijski poslenici i kod nas i u svetu, osim ređih izuzetaka, ne posvečuju pažnju istoriji najmoćnijeg medija, jer njenu povest sami stvaraju takoreči svakodnevno, brojne gledaoce je oduvek interesovala istorija u najširem smislu, pa i istorija televizije. Tako ja i kod nas, u vazda aktivnom časopisu „Srpski književni glasnik”, samo nepuna dva meseca posle objavljivanja studije Pjera Dekava u Parizu, objavljen u rubrici „Prikazi i beleške” kraći napis pod nazivom „Teievizija kao umetnost”, u kome je nepotpisani autor (a mogao je to da bude doktor Sorbone Miloš Savkovič) rezimirao studiju Pjera Dekava. Bilo je to 1. decembra daleke 1938. godine, više od godinu dana pre nego što če posetioci Beogradskog sajmišta videti prve demonstracije prenosa televizjskih slika u engleskom paviljonu - i ostati zapanjeni i zadivljeni, „Svaki pronalazak” - pisao je nepotpisani saradnik SKG „prolazi kroz period naučni i laboratorijski, pre nego što dođe do stadijuma industrijskog i trgovačkog. Televizija je več zagazila u ovaj drugi i več je vreme da se o njoj govori kao novom sredstvu umetničkog izražavanja, koje će imati svoje zakone i pravila i - možda - svog posebnog uticaja na umetnost i na društvo, današnje i buduće . ” (U prilogu je integralni tekst ovog prikaza). TeLevizija kao umetnost. - Svaki pronalazak prolazi kroz period naučni i laboratorijski, pre no što dođe do stadijuma industrijskog i trgovačkog. Teievizija je več zagazila u ovaj drugi i več je vreme da se o njoj govori kao novom sredstvu umetničkog izražavanja, koje če imati svoje zakone i praviia i - možda - svog posebnog uticaja na umetnost i na društvo, današnje i buduče. Zasad ima malo država koje već imaju interesa za televiziju u tom pogledu. Može se reći da u Francuskoj ima svega 800 aparata, ali u drugim zemljama ima više. Ipak ona ima svojih posebnih ostvarenja, vezanih za njene uslove, tehničke i druge

65