RTV Teorija i praksa

i u drugom slučaju scena se gleda na etoanu. Gledalac, protivno onome što se događa u pozorištu ili na stadionu, ne vidi neposredno scenu koja ga interesuje nego naprotiv, posredstvom objektiva kojim barata kamerman. U oblasti kdnematografije realizuju se filmovi od neospornog značaja i producenti često ne oklevaju da angažuju ogroman kapital za scene koje ne traju više od četvrt časa. Ovi troškovi su mogući i čak se pokazuju kao unosni, pošto se scena, snimljena uz velike izdatke, prikazuje u dvoranama hiljadama puta. Za televiziju takve materijalne žrtve ne bi dolazile u obzir za programe koji se daju samo jedanput Uostalom bilo bi dosta neosnovano misliti da če televizija zaobiči teškoče pozajmljujuči več realizovane filmove kao građu za svoje programe. ]er če televizija (kao u sadašnjem trenutku radiofonija) trošiti, emitovati, ogromnu količinu materijala. A filmski programi, čak i uz obračanje svetskim kinotekama, ne bi za to bili dovoljni, ukoliko bi se pri tom želeio da isti film nikad ne bude prikazan dvaput Umetnička eksploatacija televizije izgleda, dakle, na prvi pogled, dosta teška. Nasuprot tome, več se može oceniti da če se televizija ustoličiti kao pobednica na raznim poljima; najpre na sportskom terenu odakle če se moči videti događaj u istom trenutku kad se događa; zatim za čitav niz reportaža; najzad, televizija če moči da posluži za fiimsku realizaciju dnevnih „novina”, koje če, uz komentare spikera, prikazati događaje koji su se zbili istog dana. UMETNIČKA OSTVARENJA Ma koliko da je teška, umetnička eksploatacija televizije več beleži u

75