RTV Teorija i praksa

Francuskoj krajnje zanimljive i übedljive pokušaje. Televizija je u Parizu stavljena pod posebno umetničko rukovodstvo, povereno jednom od najstarijih animatora radija, Žoržu Delamaru (George Delamare), koji je na novoj dužnosti stavio svoju neumornu aktivnost u službu originalnih zamisli. Došavši u ulicu Grenel, Žorž Delamar se prihvatio zadatka koji je otežavaia dodela skromnih sredstava za ovu vrstu produkcije: podizanju nivoa kvaliteta programa. Da bi se to ostvarilo nije trebalo primati sugestije umetnika nego naprotiv davati ih njima; dakle, ne prilagođavati televiziju njihovim inicijativama več ih navoditi da se povinuju zahtevima televizije. „Programske ideje” morale su prema tome poticati od tog umetničkog rukovodstva, koje je prionulo na posao sa žarom i - sa uspehom. Kao neposredan rezultat, več od kraja februara 1937. godine nedeljni programi, koji su raspolagali večim sredstvima i duže trajali od onih u toku sedmice, pokazali su tako snažnu koheziju da se u mnogobrojnim člancima specijalizovanih listova moglo konstatovati da je prevaziđen stadij pipanja u mraku i traganja. Od marta 1937. godine francuska televizija, oslobađajuči se scena mjuzikhola a ne odričuči se njegovog prestiža, priredila je istinske spektakle, kadre da privuku gledaoce i obogate njihovo znanje. Tako se Lice Marseljeze može smatrati kao uzor u svom žanru. Tu se videla Sofi Fremije (Sophie Frčmiet), Ridova (Rude) supruga i modei, kako otkriva izraz i pokreg Genija Francuske koji dominira grupom Odlaska na Trijumfalnoj kapiji na trgu Etoal. Pomenirao još izvođenje (sa recitatorima i pantomimičarima) poeme Alfreda de Misea (Alfred de Musset) Lisi, Pandore, pesme

76