RTV Teorija i praksa

privlačenje pažnje ciljne grupe, a ne auditorija uopšte, za neki program, Auditorij „uopšte” ne postoji kao što znamo, postoje određene grupe, on je stratifikovan... Prema tome, kao procena potencijalnih efekata programa i emisija ne bi se übuduće koristila kategorija „gole” gledanosti i „gole” slušanosti, nego u stvari kategorija ciljne grupe. Da li je ciljna grupa dosegnuta i u kojem obimu, kakvo je bilo reagovanje ciljne grupe, kakvi su efekti postignuti, kakva je ocena data, to bi bio kriterij procenjivanja emisije i kriterij na osnovu koga se odlučuje o njenoj sudbini. To je jedini način da se izbegnu izvesni negativni efekti našeg istraživačkog rada, jer se razvija u programskom osoblju takmičenje u pogledu stepena slušanosti, odnosno gledanosti, koje je samo po sebi besmisleno. Neka emisija na određenom radijskom kanalu ib na televiziji može imati veoma visoku, potpuno zadovoljavajuću gledanost sa pet ili deset hiljada ijudi, jer je to obim ciljne grupe, čime je ostvarila svoju svrhu. A neka, čak i sa veličinom od pola miliona, nije postigla efekat i treba je sMnuti sa programa ili je treba menjati zbog toga što je ciljna grupa znatno veča. To zavisi i od vremena emitovanja i drugih faktora. Otvaram raspravu o ovom kompleksu pitanja, a tu ih je, kao što vidite, više, kao i o onim pitanjima koje neko od vas želi da unese u raspravu, koja su pomenuta ili nisu pomenuta, a važna su. Naravno, ovo je prva preliminarna razmena mišljenja o ovim problemima, njima se, kao što vam je poznato, i drugi bave u Kući na različitim mestima i kontinuirano ili diskontinuirano, ona su inače u središtu pažnje, pri čemu su neke od ovih ideja, i ovih nalaza, u stvari iznete zbog toga što zahtevaju prethodno testiranje, verifikaciju pre nego što ispitivanja budu nastavljena, a pogotovo pre nego što se uobliče u komunikaciju koja će ići u širu cirkulaciju. Ni jedno od ovih pitanja za sada nije sazrelo da ide u Siru cirkulaciju van kruga neposredno zainteresovanih i kompetentnih Ijudi, što je na početku i na kraju jasno rečeno. PRVOSLAiV S. PLAVŠIĆ je razgraničio različite sadržaje pojma kvaliteta programa, o kojem se sve više govori, vezujuči ga pre svega za razvijanje stepena poverenja koje slušaoci i gledaoci imaju u saopštenja radija i televizije i izneo nekoliko najnovijih rezultata ispitivanja „kredibilnosti” posebno iz obimnog projekta istraživanja stavova oko 10 000 članova SK u celoj zemlji i njihovim sumnjama da je sve ono što se kaže u informativnim programima naših televizija sasvim tačno.

99