RTV Teorija i praksa

Što se tiče teorijskog modela radio-televizijskog sistema, neke njegove konture su već opisane u literaturi na našem polju, međutira, on nije definitivno uobličen. Još uvek ne postoji mogućnost da se to učini, prvenstveno zbog toga što nedostaje odgovarajući empirijski materijal. Mnogi elementi tog sistema, odnosno njegovog modela, su nepokriveni odgovarajućim empirijskim saznanjima. Teorijska saznanja i pretpostavke koje postoje nisu doživele potpunu empirijsku verifikaciju. Pošto je to, naravno, naučni zadatak, naučno-istraživački posao, tu improvizacija nema, tu ne može da se operiše pretpostavkama. One moraju biti empirijski proverene i potvrđene. U narednoj fazi od 1983. do 1987, a možda več sredinom iduće godine, neki od rezultata istraživanja moći će da se na taj koncentrisani način učine dostupnim. U ovom momentu izložiću samo nekoliko pozicija koje zahtevaju verifikaciju kroz raspravu, koje su otvorene, a vezane su za neke impulse iz sadašnjeg društvenog stanja. Iz rezultata istraživanja integrisanih u taj projekt, rezultiraju neke projekcije za osmu deceniju, za osamdesete godine i ima indikacija za razvoj u devedesetim godinama. O čemu se tu radi? Najkrače rečeno, organizacijska analiza modela je ukazala na krupne probleme. Pre svega, RTV sistem u identifikaciji se pokazuje kao pretežno kreativan. (Moram da govorim skraćeno i vrlo pojednostavljeno jer bi potpuno izlaganje suviše dugo trajalo, ali skup je kompetentan i s razlogom pretpostavljam da će moći da prati i takvo sumarno izlaganje.) Dakle, organizacijska analiza je pokazala da se radi o pretežno kreativnom sistemu (i poslu) suočenom, međutim, sa industrijsko-birokratskim tipom organizacije, sa reduciranim samoupravljanjem i, na žalost, još uvek difuznim društvenim uticajem. To je osnovni rezultat organizacijske analize. Međutim, s obzirom na teorijski normativni model sistema, potrebno je obezbediti: prvo, otvorenost i organizacijsku fleksibilnost; drugo, stalno strujanje Ijudi i ideja; treće, stvaralačko praćenje društvene dinamike; i četvrto, angažovanje u funkcionisanju sistema celokupnog raspoloživog društvenog kreativnog potencijala, odnosno svih onih najboljih snaga kojima društvo raspolaže. Kod sva četiri ova eiementa postoji insuficijencija, postoje krupni problemi i oni zahtevaju odgovarajuće rešenje. To je prva kritična tačka.

90