RTV Teorija i praksa

to se ne realizuje i onda se povratno na Kuću usmerava kritika zbog neodgovarajućeg društvenog ponašanja. Pošto mnogi od tih programa, pa čak i pojedinačnih emisija, imaju duže trajanje od jedne radne sezone (to je jedna godina) koncepcije programa i koncepcije pojedinačnih emisija moraju biti podvrgnute godišnjoj oceni, odnosno godišnjoj verifikaciji - proveri od strane kompetentnih tela i odgovornih pojedinaca da li se koncepcija ostvaruje onako kako je predložena i onako kako je usvojena, kakva je njena sadržina - jer je analiza pokazala da i od relativno dobre koncepcije programa i emisije (koji su verifikovani, prihvaćeni) tokom vremena nastupi degradacija (sporija ili brža) i čak se stigne do takčke da se ima nešto sasvim suprotno od onog što je bila želja i što je prihvaćeno. Ta godišnja ocena, godišnja verifikacija, izjašnjavanje, u stvari je neka vrsta izglasavanja poverenja ili nepoverenja i preispitivanja odluke o održavanju, produžavanju te koncepcije ili o njenom menjanju ili obustavljanju odgovarajućeg programa, odnosno emisije. Konkursi na kojima se traže projekti programa, projekti emisija, moraju sadržavati sve podatke relevantne za odlučivanje. U njima, između ostalog, mora biti jasno iskazana ciljna grupa u polju prijema emisije ili programa - no, o tome ćemo malo kasnije. Pri tome je vrlo važno da (i tu se sudaramo s organizacijskom preprekom) svi kadrovi i Radija i Televizije budu na raspolaganju podnosiocima projekata za emisije i programe, bez obzira gde su organizacijski locirani. I novinarski kadrovi, i umetnički kadrovi, čak i tehnički kadrovi gde je to relevantno. Tim putem se omogućava prirodan proces selekcije kvaliteta kadrova. Desiće se, primenom ovog rešenja, da neki Ijudi budu višestruko traženi istovremeno za razne projekte. a da neki ne budu uopšte. To daje, onda, mogućnost diferencijacije kvaliteta svih kadrova i otvara mogućnost stvarne raspodele prema radu. Treba, naravno, eliminisati formalne prepreke - ovakvoj varijanti koje su sada sadržane u granicama radnih organizacija i OOUR-skim granicama. Pri tome, naravno, mora se imati u vidu da su svi Ijudi zaštićeni u pogledu svog radnog statusa i da nas tu obavezuju odgovarajuće zakonske norme koje ni ova varijanta ne dovodi u pitanje, ali se stvara jasna s;tuacija. Svi kreativni kadrovi, bez obzira na njihovu organizacijsku lociranost, koji nisu angažovani programima i projektima koji

92