RTV Teorija i praksa

nivou koji je njegov domet, njegova mogućnost, njegova ambicija, ono što se dešava na preostala tri programa. Kod Programa 202 postoji bitan nedostatak, a to je da se suviše strukturisao, da je razvio postepeno, iako takav nije bio na početku, formulu koja je bliska, identična Prvom i Drugom programu, što je potpuno promašivanje njegove uloge RB 202 mora biti fleksibilan radio, otvoren radio, kod koga če se sadržina programa prirodno pomerati iz dana u dan, i u toku dana prateći dinamiku društvenog života u Beogradu. Ako je utorak politički događaj, ako recimo zaseda Skupština grada ili Gradski komitet, 202 če se u utorak baviti time. Međutim, ako u sredu nema ništa te vrste što zavređuje njegovu pažnju ili izaziva interesovanje publike, on se neče baviti time, on će se baviti omm što je preokupacija Beograda u sredu. U Beogradu u sredu može biti osnovni događaj koncert Pogoreliča, ili može biti neka licitacija - prodaja FOB-a itd. Znači, 202 tu mora biti. Prema tome, prirodno pomeranje sadržine programa prema dinamici života grada, pri čemu, naravno, mogu da se razviju i uspostave neke konstantne programske tačke, ali za njih mora postojati puno opravdanje. U Beogradu je još specifična situacija i zbog postojanja dve lokalne stanice i to se mora imati u vidu. Prvi program televizije je po svojoj sadržini več postao dobrim delom jugoslovenski. Mi smo na pretprošloj godišnjoj konferenciji upozorili na tu činjenicu, kakve ona reperkusije izaziva, kakav odnos zahteva. Na žalost, odgovarajućeg reagovanja nije bilo. Činjenica da je taj prograra jugoslovenski, ne znači da mehaničkom podelom termina na proizvodne i emisione centre treba stvoriti situaciju u kojoj je evidentan pad kvaliteta programa, Taj pad kvaliteta se dešava već tri godine i stalno je prisutna ta silazna linija, po svim ocenama - ne samo istraživačkim, nego i društvenim, kritike u štampi itd. To se samo konstatuje. Upučuju se, naravno, razni apeh da se to zaustavi, da se to stanje popravi, ali ne nagoveštava se nikakvo rešenje. Prvi televizijski program treba da se razvija kao jugoslovenski, to je njegova prirodna uloga i on treba da je vrši. Međutim, mehanička podela termina na centre nema nikakvog smisla. To su jugoslovenski termini, to je jugoslovenski program, to nisu termini tog centra da radi s njima šta hoće i da svojim možda skromnim mogućnostima ne uspeva da ostvari kvalitet koji je potreban današnjem jugoslovenskom gledaocu u celini, i adekvatan kreativnim mogučnostima kojima jugoslovensko društvo raspolaže, Prema tome, Prvi televizijski program se

96