RTV Teorija i praksa

mora menjati u tom smislu, da za raspoložive termine u njegovoj shemi mora biti otvorena neka vrsta konkursa. Mora biti iskorišćen najbolji potencijal kojim se raspolaže u celoj zemlji, jer je to program za celu zemlju. Ako se, recimo, zna da Sandi Čolnik najbolje pravi određenu vrstu emisija, neka ih on pravi, ab neka uzme za saradnike one Ijude koje može naći u celoj zemlji, koji su mu najpogodniji da ostvari kvalitet Ili, ako se zna da Sava Mrmak najbolje pravi dokumentarne rekonstrukcije istorijskih događaja, i to je programska praksa pokazala, onda neka on zadovolji tu potrebu oslanjajući se na sve raspoložive mogućnosti u jugoslovenskom prostoru. To je jedina mogućnost da taj program postane u pravom smislu jugoslovenski, znači i jugoslovenski domet u određenim sadržajima, a ne samo formaina ravnopravnost centara koja je sama sebi svrha. Jer, jedna je stvar politička ravnopravnot u okviru federacije, druga je stvar zajednička proizvodnja i dejstvovanje u okviru jedinstvenog sistema. Za Drugi kanal Televizije otvara se mogućnost da u mnogo večoj meri, po svojoj prirodi i po sadržajima, bude prilagođen specifičnim potrebama Srbije. Ovaj kanal bi ostvario svoju alternativnost koja mu je u formuli sadržana, jedino kada bi zadovoljio specifične kulturne karakteristike posebnog polja prijema koje postoji u svakoj od naših republika i pokrajina. Jer, treba imati u vidu da jugoslovenskim programom, koji ide na nivelizadju ukusa, nivelizaciju očekivanja, ne mogu da se zadovolje potrebe kulturno izdiferenciranog auditorija. Mi smo upozoravab na to. Ono što može biti smešno Slovencu, ne mora biti smešno i Srbinu, ono što je smešno Makedoncu, nije smešno Hrvatu. Postoje kulturne razbke koje su normalne i koje su legitimne, a koje ne predstavljaju nikakav problem. To je ta druga kritična tačka na kojoj nemam više vremena da se zadržavam, odnosno potreba redefinisanja formuia svih programa koje Kuća pravi. Još bih samo dao nekoliko kraćih napomena iz ove analize. Anabza ukazuje na neophodnost zatvaranja pitanja društvene uloge medija. To se pitanje stalno iznova poteže. Teorijski model i normativni model pokazuju da je to pitanje zatvoreno i da ga treba izbaciti iz cirkulacije. To pitanje izaziva dileme i rasprave u javnim diskusijama, kod nas na programskim telima i svugde. Piianje društvene uloge medija se recimo u oblasti muzike pretvara u problem da b treba zadovoljavati prosečni i relativno nizak perceptivni nivo i potrebe auditorija ili treba nastojati da se razvija ukus, podiže njegov nivo itd. To pitanje je rešeno. Radio i Televizija imaju kulturnu misiju. Oni se ne mogu ponašati kao komercijalni agensi u kulturnom sistemu

97