RTV Teorija i praksa

Džon Hol

ANIMIRANJE I TELEVIZIJA

I ANIMIRANJE DANAS Animiranje se nekada definisalo kao tehnika koja omogućuje da se stvori pokret na osnovu sukcesivnog slikanja slike za slikom Ovaj postupak je proizišao direktno iz kinematografije, onakve kakvu su je zamislili njeni pronalazači i zahtevao mnogo stvaralačkog talenta, poznavanje tehnike i strpljenje. Animiran|e se i danas največim svojim delom oslanja na taj sistem dekompozicije slike za slikom, ali je paralelno razrađena jedna brža metoda; elektronska oprema - televizijski monitori, analizatori, ordinatori i magnetoskopi proizvodi takođe animirane televizijske slike. Elektronska ere, inspirišuči se uglavnom novim televizijskim tehnikama, iznenada je izvršila revoluciju u oblasti animiranja, pa se u buduće može računati s njenom upotrebom u realnom vremenu kao i sa mogućnošču čuvanja slika za kasniju upotrebu. Slike je moguče kombinovati sa nekom realnom radnjom za neposredno emitovanje ili za emitovanje u časovima koji če tek doći Ova inovacija je znatno proširila i konkretan govor animiranja, s obzirom na mnogobrojne aspekte stilističkog prilaza koji se nudi umetniku. Pored normalne tehnike animiranog crteža па ce.u.oidnoj traci, pomenimo novu tehniku kolaža koja kombinuje realne snimke; zatim i animiranje silueta; animiranje predmeta od različitih materijala (filca, plastike, peska, drveta) ili marioneta; animiranje napravljeno ugljenom za crtanje i mastilom u boji; ili čak animiranje upisano direktno na površini filma Filmska kamera ovde ulazi u igru frontalnim osvetljenjem ili kontra-svetlom, a animatoru se pružaju još mnoge mogučnosti putem najnovijih kamera sa specijalnim efektima, iz kojih je izvučen maksjmum u velikim filmovima naučne fantastike kao

104