RTV Teorija i praksa

lićnosti. Verovao je u ekstenziju jednog i drugog urošenjem simbolizma u animirane figure. Izvlačeći suštinu iz jedne ličnosti i stvarajući od nje novu realnu lićnost, animator može sam ponovo da kreira suptilan piščev svet On će tako ispitati mogućnosti menjanja s namerom da bolje osvetli i pojača dramatični sadržaj priće. Hablej je želeo da svi animatori sveta napuste „linearnu formu” i obogate svoje likove i zadnji plan slike slobodnijom i bogatijom vizuelnom koncepcijom. Vidi se koliko mu mi dugujemo što je uveo grafizam u animiranje. II VEZE SA TELEVIZIJOM Veza između animiranja kao izražajnog sredstva i televizije bila je uvek srećna. Uprkos relativnoj novini ove umetničke forme, ovde se radi o jednom od najboljih združivanja u gami sredstava koja pripadaju radio-difuziji Druge forme - pozorište, književnost, opera, koncert, balet - moraju obavezno da budu podvrgnute pažljivoj pripremi za mali ekran, tj. jednoj specijalnoj adaptaciji pre prikazivanja širokoj publici. Čak i kada video i elektronske kamere omogućuju da se postignu čudesni vizuelni efekti, moguče je pomisliti da one ne mogu na malom ekranu biti savršeno efikasne. Suprotno tome, animiranje se prirodno nudi difuziji putem televizije čija fizička ograničenja, dimenzije, format, karakter prolaznosti, kao i ograničenja koja nameće domaća atmosfera, predstavljaju više prednost nego hendikep za animiranje. Tako je konkretna sredina koju prikazuje televizija savršeno adaptirana za ovu umetnost Pri velikoj jasnoći i svetlosti, sa izoštrenom slikom kakvu televizija danas ima, animirani lik se izvanredno ocrtava i ostaje u svojoj jednostavnoj koncepciji. Zadnji plan je uglavnom sastavljen od pojednostavljenih grafičkih formi i lako je raspoznatljiv Animirana slika se dakle lako transponuje na televizijski ekran, što je od velike važnosti u tako važnim domenima komunikacije kao što su: vizuelne umetnosti gde percepcija mora da bude momentalna, publicitet u kome su brzina i

111