RTV Teorija i praksa

da televizijske organizacije usvoje ovu novu formulu koja je u početku zamišljena za mali ekran Van serija koje se obračaju deci, na televiziji postoji prava praznina programa realizovanih putem animiranja Ono bi umelo da oraspoloži i mnogo šire starostne granice gledalaca. Njegova upotreba je potcenjena; ono još očekuje da se priznaju sve njegove mogućnosti, da se shvati da je sposobno da stimuliše i zainteresuje publiku isto onoliko koliko to čini sada nudeči joj nasiove i špice. Mi živimo u doba kibernetike, i dopadalo nam se to ili ne, primorani smo da se prihvatimo onoga što nas okružuje. To podrazumeva neizbežno rukovanje čitavom gamom ultramodernih elektronskih aparata Mi smo uslovljeni jednom übrzanom koncepcijom o vremenu, o prostoru, o energiji, o masi Animiranje je pogodno da prirodno shvatimo te faktore, jer ono ume da ostane u uskoj vezi sa stvaralačkim izvorom i da u bitnim stvarima obogati naše doživljaje. Animiranje bi još moglo da se suprotstavi uverenju da televizija ima samo tendenciju da bude ogledalo našeg vremena. Ono bi progresivno moglo da postane stimulans i instrument kojim ćovek istražuje kako da proširi dimenzije svoga duha i da prevazide svoju epohu, želeći da prevede u realnost celo polje svoje globalne vizije. Ono bi moglo, dakle, da bude jedno od osnovnih sredstava koje bi televiziji omogučilo efikasni razvoj budućih ciljeva Ali, pošto je animiranje danas potcenjeno, i malo upotrebljavano, ostaje da se njegov potencijal sagleda i da se iz njega izvuku sva bogatstva Poželimo da veza koja ujedinjuje televiziju i umetnost animiranja, a koja izgleda kao dug i srećan brak, postane konstruktivnija i još razvijenija u korist nove generacije televizijskih gledalaca Prevela s francuskog

Dušanka Točanac

116