RTV Teorija i praksa

nikakvih eksplikacija, pa informacija mora biti oblikovana tako da bude razumljiva i bez podataka i stavova koji slijede u klasičnim uslovima plasmana vijesti IZVORI TELETEKST INFORMACIJA Najozbiljniji problem teleteksta su izvori informacija. Standardni izvori informacija ne mogu pokriti, tj. popuniti ovaj kanal informisanja. Izvori informacija za teletekst potiču iz četiri grupe: 1. Izvori informacija o događajima. Za ovu grupu informacija mogu, uglavnom, poslužiti agencijski servisi dnevnih informacija, redakcije i dopisnici televizije (i radija). U ovoj grupi problem će se javiti u odnosima sa agencijom (Tanjug) On če, vjerovatno, tražiti posebnu nadoknadu za korištenje njegovim servisom, jer najvjerovatnije neče prihvatiti tezu da je teletekst sastavni dio informativne funkcije televizije. 2. Izvori servisnih informacija, koji su zainteresirani za što širi publicitet svojih informacija. To su banke, osiguravajući zavodi, zavodi za zapošljavanje, turističke agencije, trgovine, neke vrste uslužnih djelatnosti... S obzirom na pretpostavljeni njihov interes, može se računati na njihovu participaciju i to kako u izgradnji veza između njih i studija teleteksta, tako i u troškovima emitovanja. 3. Izvori informacija koji nisu osobito zainteresovani za širi plasman podataka o sebi, odnosno informacija koje prikupljaju, obrađuju i deponuju, To su: hidrometeorološki zavodi, saobraćajno-putne službe, zavodi za unapređenje domaćinstva, institucije obrazovnog sistema, stručnjaci-pojedinci u svojstvu savjetodavca itd Oni neće biti spremni da učestvuju u izgradnji veza sa studijima teleteksta, a tražiće da im se plate informacije koje će ustupiti za teletekst servis. 4. U grupu izvora informacija spada i literatura; enciklopedije, leksikoni, monografije, razni tzv specijalni agencijski servisi itd., što će, takođe, zahtijevati odgovarajuće troškove.

131