RTV Teorija i praksa

deleci problem estetske komunikacije putem televizije na tri grupe problema: šta televizijska publika očekuje, šta dobija, šta iz toga proizilazi za estetsku kulturu (Iz redosleda pitanja svakako ne treba izvlačiti zaključak o hronološkom ili logičnom redosledu problema na koje se odnose pitanja; na početku čemo prihvatiti da su ona sinhrona i da utiču jedna na druga.) ESTETSKE POTREBE TELEVIZIJSKIH GLEDALACA Utvrđivanje potreba televizijskog gledališta čini se na prvi pogled neophodnim uslovom za dalju analizu uzajamnih zavisnosti televizije i estetske kulture. Ovde se, ipak, javlja jedan veoma složen filozofski problem - formulisan, na osnovu američke socijalne psihologije, na sledeći način: da li su kulturne potrebe, podmirivane sredstvima masovne komunikacije, izvorne u odnosu na ta podmirivanja, ili, naprotiv, nastaju kao vrsta veštački izazvane lažne svesti, koju nameću pošiljaoci kulturnih materijala 1 Ovaj problem - koji je naročito u Americi izazvao veliku diskusiju - izgleda sholastički, jer pokušaji da se on reši na empirijskom nivou sigurno vode neuspehu Pa ipak, on je bitan za teoriju estetske kulture, naročito onu koja teži formulisanju praktičnih direktiva. Zato ćemo u većini teorijskih predstavljanja u ovoj oblasti - i kod nas - bez teškoće pronaći razmatranja pravog karaktera estetskih potreba masovne publike Ovu dilemu poljski autori se trude pre da zaobiđu negoli da je jednoznačno reše; oni pokazuju da je prepoznavanje estetskih potreba publike u stvari nemoguće izvan okvira odredenih aktuelnom praksom Tipičan predstavnik ovakvog pogleda je Kšištof Teodor Teplic (Krzvsztof Teodor Toeplitz) Takozvane estetske potrebe ili želje televizijskih gledalaca - piše on - mogu se konstatovati jedino u praksi Nemoguče je otkriti društvenu potrebu za nekom vrstom sadržine ili forme dok god se ona ne eksponuje u odgovarajućem obliku;

4 | Mikulowski Pomorski nav delo. etr 46

139