RTV Teorija i praksa

S ICT.Toeplitz, Podgiadame na odie%Loić (Promatra nje u Saljinul, WAiF, Var Sava, 1979, »tr 12

• |Mikulowtki Pomorski, nav delo, ttr 172

7 К.Т Toeplitz, Mi еикапсу maiomtt tvvobražm (Slanovnici matovne maile), PIW, Variava, 1972, Iti 55

verovatno zato što prethodna stvaralačka potreba uopšte ne postoji, katalog potreba publike iscrpljuje se u onome što ona već zna. Otuda sigurno postoji specifičan konzervabvizam televizijskog gledališta, njegovo generalno zadovoljstvo gledanim programom Publika utiče na estetiku televizije samo utoliko što manifestuje svoje preferencije u pogledu postojećih formi. s No, i ovim preferencijama neko upravlja, kako ispravno pokazuje J, Mikulovski Pomorski, pri čemu recept izgleda dosta jednostavan: nezavisno od toga da li odgovaraju na društvenu potrebu ili, pak, treba da je izazovu, date sadržine saopštenja moraju da budu predstavljene kao nešto što gledalac veoma mnogo želi, i što najviše odgovara kako njegovim sklonosbma tako i njegovim gledalačkim kompetencijama Nova sadržina, unapred najavljena kao nova i teška, nema izgleda da stekne popularnost, ali će biti prihvaćena kao vredna, potrebna i poželjna, ako se reklamira kao pristupačna, i ona koja odgovara najdubljim, mada još neispoljenim, željama gledalaca. 6 Teplic ipak priznaje da su u komercijalnoj masovnoj kulturi sadržine i forme zavisne od „imaginarnog gledaoca koga se producenti [...] boje da vredaju ili da kod njega izgube poverenje, narušavajući njegova fundamentalna moralna ili estetska uverenja.” 7 To se odnosi i na televiziju u socijalističkim zemljama, mada se u praksi, kao što znamo, nije uvek računalo na potrebe, sklonosti ili, prosto, stvarno znanje gledalaca, niti se vodilo računa o tome da li će im informativne i umetničke vrednosti televizijske produkcije odgovarati Ipak, formulacija Teplica nije potpuna u još jednom smislu. Ona sugeriše zavisnost televizije samo od „imaginarnog” gledaoca; u televiziji je, ioak - drukčiie neaoli u književnosti - proces sporazumevanja sa stvarnim primaocem dosta brz, da bi taj stvarni primalac - a ne samo onaj koga je zamislio producent - donekle mogao da utiče na sadržinu i formu saopštenja U televiziji se, u znatno večoj meri nego u književnosti, ostvaruje postulat prelaska sa „širenja” na

140