RTV Teorija i praksa

Druga tradicija koju televizija koristi za zapošljavanje svojih neiscrpnih emisionih snaga jeste tradicija stricte ludička. Televiziji se često zamera da ograničava međuljudske kontakte, da uništava društveni život i isključuje aktivnu zabavu. To se događa, ali ne zbog smanjenja ludičkih potreba u industrijskim društvima Aktivne zabave povlače se pred načelom polovičnog podmirenja ludičkih potreba kroz posredne razonode koje ipak imitiraju stare igre i zabave, zasnovane na neposrednom učestvovanju. Sportski prenos, televizijski turnir, revija i šou pružaju slike zabava koje u ime gledalaca upražnjavaju Ijudi u studiju. Tele-Eho je nastavak običaja i duha društvenog, književnog salona*. Postavimo prvu tezu. Ako televizijska materija potiče iz bar dva pomenuta izvora, a o televiziji se može razmišljati i kao o novinama, onda nejednorodnost te materije postaje očigledna U svakom od tih slučajeva televizijska umetnost označava sposobnost pravljenja različitih stvari: jedno je umetnost pričanja izmišljenih priča, drugo je aktiviranje u zabavi, treće je, pak, umetnost informisanja i übeđivanja Ako su ove forme čovekove aktivnosti oduvek služile različitim ciljevima, je li mogučno da one na malom ekranu čine jednu koherentnu celinu? Evo, sad, druge teze. Uverenje u mogućnost pronalaženja univerzalnog principa televizije može izbrisati granice između zabave i umetnosti Tada, s jedne strane, estetizirajuća, stilizovana zabava gubi dioniski, karnevalski duh distancirajuči se uzdržljivo od nesublimnih načina razonode kojima se Ijudi koriste u neposrednim društvenim kontaktima. Primera za takve opasnosti ne manjka. Na malim ekranima stalno gledamo slike zabava lišenih spontanosti, koje su već izgubile dobru atmosferu nekontrolisane radosti, ali zbog hipertrofirane stilizacije uopšte nisu napredovale do nivoa umetnosti Televizijska zabava često gubi duh starijih zabava koje su bile zasnovane na učestvovanju, ali dosad, umesto njih, nije predložila ništa novo. S druge strane, baš umetnost na televiziji neobično često odabira ciljeve koje je tradicionalno ostvarivala zabava. Psihologija društva, zaparavo, i za umetnost i za zabavu govori da je to „život trenutkom", ali je taj „život trenutkom” u velikoj umetnosti čitava večnost, dok je u zabavi to epizoda.'

• Tele-Eho je pozrvata emifi)« poljfke televizije koja se može uporediti sa poznadm /apadmm „lalking show" emisi|«ma U studio se pozivaju predstavnici različinh zammania i stepena obrazovania. pa se u salonsko) scenografiii vode vrlo živi, spon tani razgovori o nairazličitijim stvarima Najveća painja se obraća na ispravan polj ski književni jezik - pnm prev 1 S OMOwski, n U podstaw eslet\ki” (Na oenovama estetike), str 295, Dziela. knj 1

154