RTV Teorija i praksa

p-edosetiti, ali što još nije potpuno poznato posmatraču”. l2 A Mirča Elijade (Mircea Eliade) piše: „Simbol otkriva izvesne strane stvarnosti - one najdublje - koje se opiru svim drugim sredstvima poznavanja. Slike, simboli, mitovi nisu neodgovorne igre psihe; oni odgovaraju izvesnoj potrebi i vrše izvesne funkcije: otkrivaju najskrivenije modalitete biča. 13 ” Simbolizam psihoanalitičke provenijencije imao je ogroman uticaj na savremeno shvatanje simbola i danas je nemoguče odvojiti se od njega Proučavanje intelekta arhaičnog čoveka, kaže Elijade, ima ogroman značaj za otkrivanje slojeva nesvesnog - dakle, za dešifrovanje savremenih simbola i arhetipova. Pravac čitanja simbola (konkretum - opštost) koji je započeo Jung, nastavljen je (mimo osnovnih aksiomatskih razlika), rezultatima koji mnogo obećavaju zahvaljujući radovima fenomenološke orijentacije, koji stvaraju đobru osnovu za uopštenu koncepciju simbola i koji, s obzirom na ingardenovsku tradiciju, predstavljaju pažnje dostojno polazište za sva pitanja o simbolizmu televizijskih emisija Da bismo najpre razgraničili termine valja reći da ja, rukovodeći se uglavnom instrumentalno-praktičnim premisama, ne suprotstavljam jedan drugome pojmove „simbol” i „ikonički znak” - kako se to praktikuje u semiotičkoj tradiciji Morisa (Morris), jer je za njega simbol konvencionalan i ne-slučajan znak - i prihvatam definiciju simbola Mječislava Valisa (Mieczyslaw Walis) 14 , prema kojoj konstitucioni elemenat simbola nije konvencionalnost niti sličnost izgleda, več ova „teško uhvatljiva veza između simbola i predmeta koji se

l! A.Moreno, lung, bogouie i cziowiek uspćtczesrr (lung, bogovi i savremeni iovek), „Ра\”, Var Sava, 197"5, str 44

‘ M.Eiiade, Sacrum, mit, histona Wvb6r esejdw (Sakrum, mit, istonia Izabrani eseji), PIW, Var Sava, 1970, itr 21

* M Wallis, „Uwagj o iymbolach" (Primedbe o iimbolima), Studia Semiotvczne. 1977 VII Na itr 91 autor daje siedeću definiciju: „Pod ilmbolom razumem pred met koji se može ćulno opažab, koji poatop u prlrodi ili ga je ćovek stvorio, koji kod pnmaoca izaziva misao o predmetu drujaćijem od n)ega samog - predmelu koji se može opaziO, može delimićno opaziti ili se ne može opaziti - fizićkom ili psihićkom, stvarnom ih fanusućnom, konkretnom ili apstraktnom, empirijskom ili Iranscendentnom - ne na oanovu sllćnog izgleda kaoikonićki znak i ne na osnovu obićaia ili dogovora, već na osnovu joi neke druge. ćesto teiko uhvatl|ive veze i/među rncga i predmcta koji on simbolizuie” ( kurziv mo / - E.V)

167