RTV Teorija i praksa

Drugi način predstavljanja tipa 1) zasniva se na izdvajanju razrađenih slika iz sekvence - slika čija je kompoziciona osa jedan centralni samostalni objekat (ličnost, predmet) koji je samim tim semantički „dovrednovan” (to znači, mogućno je pročitati ga u kategorijama S3 i S4). Poslužimo se primerom spektakla televizijskog teatra Erik <\lV, prema A. Strindbergu, u režiji Ježija Gruze (Jerzy Gruza). Kralj Erik, ličnost koju tumači M. Valčevski (M Walczewski), prikazan je u kolektivnoj sceni u momentu kada mu stavljaju krunu (izbliza). Ova scena jasno se izdvaja iz dinamičnog, sukcesivno „otvorenog” 2s figuriranja datog fragmenta spektakla i dobija autonomnu vrednost zahvaljujući postojanju dodatnih determinanti koje su relativno čitljive u kategorijama slojeva S3 i S4 Drugim rečima, simboličnost se ovde javlja kao novi, dodatni semantički element koji se nadograđuje na sukcesivni tok predstavljanja, a najviše je određen elementima konstitutivnim za sloj S2 Simbolička struktura je „najslabija” u slučaju dijahrono kontekstualnog tipa 4), uglavnom preferiranog na filmu, a ponekad primenjivanog na televiziji u boji Značajan problem na koji ovde izgleda neophodno ukazati jeste pitanje tzv neodređenih mesta Paradoksalno je da upravo u slučaju televizije koja je u svojim komunikacijama poistovećena sa informativnom jednoznačnošću, ovaj problem dobija novu aktuelnost Njegovo postojanje manifestuje se, pre svega, na nivou slike. i povezuje se s oroblemom tzv. prostora izvan nauci o filmu, iz koje valja navesti bar klasični članak S. Ajzenštajna 26 ili skice G.Krulikjeviča. 27 Simboličnost se u ovom shvatanju pojavljuje kao metonimičnost 2B

!S V ; A Helman, O dzieie filmouivm (O fiimskom delu), Wydawnictwo l.iterackie, Krakov, 1970

и S Eisenstein, „Poza kadrem" (Izvan kadrai u: Wvbćr pism (Izabrana dela) WAiF, Jl'aršava, 1959

” V , na primer, G Kr6likiewicz, „Przestrzčn filmowa poza kadrem” (Filmski prostor izvan kadra), „Kino", 1972, br 11

и Upor M Walns, nav delo, str 92

175