RTV Teorija i praksa

televizijskom tilmu Kšištofa Zanusija (Krzvsztof Zanussi) Licem u lice. Prilikom predstavljanja glavnog junaka, kojeg tumači Pjotr Pavlovski (Piotr Pawlowski), dominira dijahrono izolovani tip. Zahvaljujući diskurzivnosti događaja, čiji je glavni subjekat pomenuti junak, a takođe, što izgleda jednako važno, zbog karaktera tih događaja - ovaj tip figuracije inicira konstituisanje sadržina veza,nih s pojmovima kao što su svakodnevica, prosečnost, egocentrizam. Dijahrono izolovani tip figuracije u filmu je suprotstavljen sinhrono izolovanom tipu (ovo suprotstavljanje kao da je glavno pravilo koje organizuje red u predstavljenom svetu) a sinhrono izolovani tip služi predstavljanju radnje begunca Andžej Zavada (Andrzej Zawada). U tom pogledu je naročito izrazita scena očajničkog napora begunca da u kupatilo uđe kroz prozor - scena snimana izbliza, tako da se vide samo lice i ruke begunca čime se ističe njegova otuđenost u odnosu na zatečeni sistem i istovremeno prizivaju sadržine kao što su neobičnost, nesvakidašnjost, nužnost brze reakcije i potreba pomoći Primer o ko|em smo govorili istovremeno potvrđuje pojavu gradacije apstraktnosti simbolotvornog čina na televiziji, dajući prvenstvo sinhrono izolovanoj figuraciji koja ne mora da bude trenutni sistem predmeta - a, u stvari, predstavljenog predmeta Reč je pre o izvesnom načelnom kontinuitetu i nepromenljivosti sheme koja vizuelno konstituiše datu sliku u predstavljenom planu. „Najčistiji” primer su svi tzv deta.ji - dak.c, predmeti koji su namerno eksponirani i važni za interpretaciju televizijske predstave Ovde čak nije reč o tipičnom „simboiu” koji je stvorila pozorišna ili sli arska tradicija (na primer, zlatni rog), već o operisanju predmetima specifičnim za televiziju. Na primer, u mini reportaži televizijskog dnevmka Koja pokazuje običan dan vređne seoske porodice izbliza je pokazan niz predmeta i alata koji su determinante bogatstva junaka reportaže Slike ovih predmeta mogu se tumačiti u kategonjama strukture simbola - dakle, redom, kao predstavljeni predmet (S2), uopšteni predmet (S3), izdvojene sadržine (S4). One postepeno dobijaju na apstraktnosti odvajajuči se nekako od konkretnosti, i postaju nosioci odlika čije je predstavljanje bilo cilj autora reportaže

174