RTV Teorija i praksa

Dr Milorad Dešić

ESTETSKA FUNKCIJA TELEVIZIJSKOG GOVORA

I U novije vrijeme mnogo se piše (i govori) o raznim vidovima komunikacije. Čak bi se moglo reći da je takvo pisanje u modi Kad se ti radovi pažljivije pogledaju, vidi se da se pojam komunikacije odnosi na različite sadržaje, ponekad sasvim suprotne Nećemo se upuštati u detaljne analize ovakvih pojava, nego ćemo samo ukazati na potrebu razlikovanja lingvističke komunikacije od mnogobrojnih oblika nelingvističke. U međuljudskom sporazumijevanju pomoću jezika postoji povratni odnos (reverzibilna relacija) između govornika i slušaoca: govornik može da postane slušalac, a slušalac može da preuzme ulogu govornika. Međutim, u nekim drugim slučajevima, npr u pozorištu, odnosi su druge vrste Glumci su govornici, a često i slušaoci (slušaju svoje kolege na sceni), dok su gledaoci uglavnom samo slušaoci Pošto gledaoci ne opšte sa glumcima lingvistički, u pozorišnoj predstavi nema povratnog govornog odnosa gledalac-glumac (aplauz, zvižduk, smijeh i drugi načini reagovanja gledalaca nisu lingvističkog karaktera) Naravno, u pozorišnom sistemu komunikacije postoje i drugi odnosi, druge interakcije: gledalac-reditelj, gledalac -pisac teksta, reditelj-glumac, reditelj-pisac teksta itd Razlika između lingvističke i nelingvističke komunikacije jasno se pokazuje i u vajarstvu, slikarstvu, muzici i dr Svakako, ove razlike ne bismo smjeli shvatiti kao apsolutne; u izvjesnim situacijama komunikacioni sistemi se prepliću i međusobno dopunjuju (jezik i pokret, film i muzika, pozorište i slikarstvo itd.) Sve je ovo razumljivo kad se zna da je čovjek oduvijek želio da na različite načine i pomoću različitih sredstava kaže nešto o sebi, o drugima

177