RTV Teorija i praksa

najmanje 80 000 domaćinstava bili su bez prekida uldjučeni. Za navedenim primerima ne zaostaju ni direktni prenosi iz sasvim bliske prošlosti. U noći između utorka i srede 13-14. jula 1982. godine iranska armija prodrla je u Irak krećući se u pravcu grada Basre. U samom Teheranu mase stanovništva pratile su u direktnom televizijskom prenosu ovu operaciju nazvanu „ofanziva Ramazan”. Radio i televizijske ekipe nalazile su se u prvim borbenim redovima. U direktno emitovanom programu videlo se kako ginu mladi iranski vojnici čisteći svojim telima minska polja kojima je trebalo da prođu tenkovi. Sve su ovo primeri koji navode na razmišljanje o granicama upotrebe i zloupotrebe direktnih prenosa putem radija i televizije. Emisije koje nastaju na licu mesta, u trenutku nastajanja samog događaja, neosporno su glavno oružje ovih medija u odnosu na sva ostala, omogućavaju im da se nađu u ulozi svedoka koji se saživljavaju sa samim događajem, uvlačeći pri tom i auditorij u tu istu ulogu. Aktuelnost ovakvih programa pruža auditoriju mogućnost da do tančina razvije kritičku selekciju, da prima ili odbacuje ali je, pri tom, osnovni preduslov da i pošiljaoci i primaoci poruka već poseduju odgovarajući nivo društvene svesti.

DIREKTAN PRENOS KAO FORMA STVARALAŠTVA Direktan prenos je neposredna forma odnosa stvaralaštva ргеша samoj stvarnosti i bezuslovna forma odražavanja stvarnosti koja podrazumeva da televizijski ekran ili radio-aparat postaju estetički značajna sredstva koja događaj jednostavno ne prenose već ga, svojim izražajnim mogućnostima

185