RTV Teorija i praksa

ne posedujući sliku, posredstvom reportera rečju dočarava detalje ambijenta, situacije, mesta događanja pri čemu je neophodno da se ostavi dovoljno prostora za razvoj imaginacije i samopredstavljanja Radio i televizija doživljavaju velike uspehe direktnim prenosima Samu činjenicu da posredstvom ovih medija prisustvuje fudbalskoj ili košarkaškoj utakmici, manifestaciji ili društveno-političkom događaju u trenutku samog odvijanja, pojedinac doživljava kao nešto izuzetno i odaziva se pozivu da se uključi u komunikaciju makar i posrednim putem Američki komunikolog Maks Vili u knjizi Clear Channels naglašava kako prosečan Amerikanac smatra da ima puno pravo da, sedeći kod kuće, u direktnom prenosu prati izlaganje zakonodavca iz Kongresa, isto kao što bi to činio da se nalazi u Vašingtonu na galeriji za posetioce. U ovakvim programima utisak o događaju postaje skoro istovetan sa samim događajem, prenos postaje gotovo stvarniji od samog života, te je i odziv pojedinaca da stupe u komunikaciju ogroman. U knjizi A Pictorial Historv of Television, Irving Setl i Vilijam Las podsećaju da se i danas pamte unakrsna ispitivanja velikog kockara Frenka Kostela koji nije dozvoljavao da mu se u direktnom prenosu snima lice aii je, zato, kamera „hvatala" njegove ruke koje su se bez prekida nervozno kretale Sedamdesetih godina u direktnim prenosima su emitovane i čuvene debate između Džona Kenedija i Ričarda Niksona Ove debate „licem u lice”, posredstvom radija i televizije, pratilo je više od 115 miliona Amerikanaca. Čuven je i prenos nereda u Čikagu koje je izazvala nezadovoljna omladina Nekoliko dana i noći televizijske kamere i mikrofoni pratile su tok događaja kao i poslednju noć kulminacije kada je policija suzavcem rasterivala i hapsila

188