RTV Teorija i praksa

direktni prenosi isključuju iz realnog vremena, uspostavljajući unutrašnju distancu između događaja i slike sa jedne strane i auditorija i primljene slike sa druge Direktni prenosi mogu podrazumevati i verno prenošenje samog događaja (uključene i statične kamere, puko postavljanje mikrofona na mestima zbivanja), ali to je u poslednje vreme sve ređe. Pravi se specifična kompozicija slike, snima se iz različitih uglova, koriste se objektivi sa promenljivom fokusnom daljinom, insistira se na mozaičnoj slici sačinjenoj od različitih sekvenci, delova događaja, i sve to čini dramaturgiju prenosa događaja specifičnom, estetski oformljenom. Direktan televizijski prenos koncerta (npr. prenos koncerta Ive Pogorelića iz „Sava Centra”), festivala ili zabavnog programa (npr. program Igre bez granica ) može da sadrži i neke ~šou” elemente u kojima dolazi do režiranja samog događaja Statičnost karakteristična za dvoranu ili neki drugi slobodan prostor, na malim ekranima se aktivira, oživljava, bori za prostor nedirigovane komunikacije. Sadašnje vreme direktnog prenosa preobražava se u formu sadašnjeg trenutka estetskog izraza, u umetničku uslovnost No, u svemu tome, u odbiru trenutne stvarnosti, neophodni su selektivnost i kritičko rasuđivanje Već je napomenuto da kod direktnih prenosa radio ima znatnu prednost nad televizijom, pre svega zbog svoje pokretljivosti, lakše tehnike i načina emitovanja prilikom uključivanja u program koji teče. Karakteriše ga mogućnost veoma brzog saopštavanja informacija o događajima koji su upravo u toku, mogućnost stalnog praćenja događaja koji se odvija, istovremenost odvijanja događaja i njegovog prenošenja. Na taj način omogućena je autentičnost koje je auditorij svestan. Za razliku od televizijskog direktan radio-prenos,

187