RTV Teorija i praksa

nalazi se u reči onako kao što se suština nalazi u pojavi; on je tu, zarobljen u rečima, i ne može se iščupati iz njih da bi bio preveden ili konceptualizovan. On dobija jednu dimenziju: pored toga što nešto predstavlja, on nešto izražava”. 10 Pokretljivost „unutar svetskih stvari” ima pouzdano stalan stdl. Tkanje stvarnosti ne ostaje isto; stvari dolaze i odlaze, izranjaju i nestaju cvetaju i venu. Jezik je kombinacija sasvim različitih funkcija, usaglašenih u reflekse prihvaćene u svakodnevnoj upotrebi, koja se sastoji od nebrojenih tumačenja Elementi sluha i pamćenja stvaraju više ili manje čvrste grupe, a uslovi njihove produkcije, emitovanje i forme njihovog emitovanja dosta su različiti, što zavisi od pojedinaca koji se služe njima. Izgovor, boja, visina glasa, izbor reči s druge su strane izazvane fizičke reakcije i raspoloženja onoga kome se govori. Književnost, dakle, traži čin - to jest ona suštinski počiva in actu Ona postoji tek u trenutku izgovaranja i njena prava vrednost neodvojiva je od tog izvođačkog uslova. Jedini književnosti poznat način predstavljanja jeste pripovedanje, verbalni ekvivalenat neverbalnih, a takođe (kao što pokazuje Platon) i verbalnih događaja, s tim što u ovom poslednjem slučaju ono može da ustupi mesto neposrednom navodu u kome se gubi svaka predstavljačka funkcija U načelu moguće je zamisliti čisto opisne tekstove koji razne predmete nastoje da predstave samo kroz njihovo postojanje u prostoru, nezavisno od bilo kakvog događaja, i čak lišene njihove , vremenske dimenzije. U tom slučaju imamo posla sa književnošću u užem smislu reči. Ako ovo određenje primenimo na radio-dramu videćemo da ona, i pored toga što sadrži „opisivanje” ne može

10 Mikcl Difren, „Eitetika i filosofija", „Treći program Radio-Beograda", 1971

30