RTV Teorija i praksa

na celom čoveku nije ostajalo mnogo šta što bi se dalo jasnije odrediti.” Pridev neodreden kao glavna karakterološka oznaka! Da nismo preterali s poverenjem? Zar se može zamisliti veći i teži zadatak od određivanja „dosledne nestalnosti” u TV umetnosti u kojoj se sve vidi i u kojoj je sve određeno? Ili baš zato i počinjemo razmatranje likova ovim najtežim slučajem? Pa ipak, sledeći ponuđene didaskalije, ustanoviće se da ni taj karakter, nepostojećih svojstava, ne ostaje bez piščevih preciznih obeležja, tih nimalo apokrifnih uputstava reditelju i glumcu. „Bio je visok ali neobično mršav; išao je pognut i savijen u svim zglobovima, tako da je mogao svakog trenutka, kao na oprugama, da se skrati i savije ili rasklopi i izduži; i to je pri razgovoru neprestano i činio, čas manje čas više”. Kakav izazov za podelu uloge, i za rad glumca na telesnom govoru! Zatim opis lica, potpun i izrazit, kao da je skinut sa oživelih fotografija; ~Ne samo izraz lica nego ceo izgled toga čoveka menjao se bez prestanka, i to potpuno i neverovatno. U toku jednog razgovora on je mogao po nekoliko puta da iz osnova promeni izgled Ispod maske nemoćnog starca probijala je na mahove - opet druga maska? - slika snažnog, pribranog čoveka srednjih godina ili - treća maska! - lik prpošnog, nemirnog, izđikalog mladiča kom odelo kraća.” Zar to već nije duboko područje glume i metamorfoza? Prelazimo put od literature do prikazivačkih umetnosti! Kolonja, rođen „па ivici između dva sveta”, prisiljen da živi „razapet, ali kao žrtva i mučitelj u isto vreme”. Andrić ga predstavlja kao čoveka koji neguje jedinu ali „veliku i nesebičnu strast; da prodre u sudbinu Ijudske misli, ma gde se ona javljala i ma kojim pravcem išla”. Da li i „živa

56