RTV Teorija i praksa

spava, isto kao od orgije zvukova”. Čemerna tišina. Travnička tišina: „Та podmukla i zavodljiva istočnjačka tišina koja sve stvari zamagljuje, razmekšava, mrsi i koči, čini ih dvosmislenim, višesmislenim i besmislenim, odvlači život ispred očiju, ostavlja nas slepe, neme i bespomoćne”. Ova „tišina je u stvari smrt u drugom obliku”, kroz Defosea zaključuje Andrić. Od samog početka stranci osećaju njenu celu snagu, bore se da joj ne podlegnu i ne izgube svoju pravu ličnost u tom neobičnom opiranju. Tišina noći koja bije iz nevidljive varoši odmah je Davila naterala na pomisao ~da se ništa ne da sredid ni izmiriti”. Ta malodušnost ga je podgrizala sve do poslednjeg travničkog dana: francuski konzul cepa izlišne papire u velikom spremanju za povratak u domovinu; zavejan tišinom, svoj san o „srednjem putu” pokušava da u budućim naraštajima nasluti kao „pravi put”. Ta misao, „као nečujna unutarnja melodija”, najzad üblažava mrsko, podrivajuće dejstvo tišine, ali u tom trenutku Davil već više ne misli na Bosnu: „као da je odavno napustio Travnik”. Krupni plan Marija Kolonje. Jedna od dokazanih razlika sadrži se i u odnosu lika i njegovog okruženja: film uglavnom pokazuje čoveka u prostoru, televizija čoveka, a ne prostor, Ako se uzmu i neke druge osobine televizije (optički sistemi), shvatiće se značaj upotrebe krupnog plana. Može se reći da Andrić pravi „rendgen (sliku) karaktera” (Vertov) titularnog lekara Austrijskog generalnog konzulata Marija Kolonje, tog „lekara bez pacijenata”. 1 ne samo njegovu. „То je bio čovek neodređenih godina, neodređenog porekla, narodnosti i rase, neodređenih verovanja i pogleda i isto tako neodređenog znanja i iskustva. Uopšte,

55