RTV Teorija i praksa

5 Ustaijeno je uvercnje da se pojcdina književna deia nc mogu uspešno prenositi na mali i veliki ekran, odnosno, u žargonu filmskih i telcvizfjskih posicnika čuje sc da se izvesna dela „opiru” jcziku drugih umetničkih i komunikacijskih medija Zagovornici ideje o vizuelno neprevodljivim književnim delima i literaturi u širem smislu, zaboravljaju (ili nisu čulii za izazov koji je opsedao sineastu Sergeja Ajzenštajna: na jezik filma želeo jc da prenese smisao i poruke Marksovog Ovaj primer usmerava razmišljanje o podsticajima koji smisao traže u vernosti ideji dela koje se žcii nadahnuto doživeti putem drugog medija i drugačijcg jczika komuniciranja U nas se, posie ncuspc.ih pokušaja prenošenja knjižcvnih deia Ive Andriča na vcliki i ma.i ekran, može pročitati da ova vredna iiteratura nije pogodna za fi.msko i teicvizijsko stvaralaštvo Takva zab.uda umanji.a je šanse za istinske traga.ačke rezu.tate V.adajuće uhodano i omeđeno žanrovsko oprcdcijenje, dirigovano krutim shemama i ustaijenim programima, proizveio jc niz promašaja bukvainim prenošcnjem litcrature u dijaiog tcicvizijske drame i filma Tako su prolaziii i Andrićevi tekstovi koji se opiru maniru uhodane (iii, kako se čujei kiasične drame Ekranizacija Andrićevih deia mora podstaći obračun s krutim žanrovskim omeđenjima Bliskost teievizijskog stvaranja iskustvima pozorišnog, filmskog i radiofonskog prenošenja literature, možda baš u knjižcvnim delima koja se opiru konvcncionainom dramskom postupku i ustaijenom vizuemom obiikovanju, može stimuiisati nove i vredne izazove Dok fiim u vizucinom sadržaju stvara i.uziju reaiiiosti, tcievizijska dramska predstava je

75