RTV Teorija i praksa

oslobođena ove isključivosti; za televizijsko stvaralaštvo iluzija realnosti je samo jedna mogućnost vizuelnog doživljaja Prema tome, stvaralaštvo na televiziji ima šansu za razbijanje uverenja o vizuelno neprevodljivim književnim delima otkrivajući smisao sopstvene razuđenosti, ali i neoformljene jezičke osobenosti. Postoje književne tvorevine za koje se posle prvog čitanja kaže da su bliske filmskom doživljaju sveta realnosti. Čuje se, tako, da su određena književna dela pisana blisko filmskom doživljaju realnosti do te mere da se gotovo bez scenarističke intervencije mogu prenositi na filmsku traku. Za literaturu Aleksandra Tišme, posebno za pripovetke, vlada takvo uverenje 1 upravo tamo gde se, posle površnog čitanja literature, stiče uverenje o lakom i dosiovnom prenošenju književnog teksta na jezik drugih medija, nastaju probiemi koji se ne mogu nadoknaditi prepoznatijivim iskrama odlične literature Kako vizuelno doživeti dramatične scene, pitanje je koje ne otvara nerešive probleme ni za površan rad na fiimu niti u oblikovanju teievizijske drame Dramatične scene mogu se ostvariti upečatijivo, a da se ipak izneveri osnovni smisao dela Jer bitno pitanje koje se postavija prilikom inspirativnog ekranizovanja Tišminog teksta odnosi se na otkrivanje na izgled nonšalantnog, samo u kondenzovanim damarima postojanog ijudskog opredeijenja za završni čin nasilja iii pada, reagovanja iii kionuča Privid globalne linije vizueine upcčatijivosti nc sme onemogućiti otkrivanje fiiozofijc života koja u Ijudskim postupcima nalazi samo završne manifestacije siožene dramatičnosti živ.jenja u osami

76