RTV Teorija i praksa

• što je predstava više kodirana (zatvorena), bolje se može o njoj izvestiti Pod uslovom, naravno, da se poznaje k6d • dakle, kreativni čin (otvoreni) sadrži bitnu razliku u odnosu na kod: on prevazilazi uobičajeno, „deja vu” (već viđeno). On podrazumeva značajan deo nepoznatog. Drugim rečima, što je predstava kreativnija, manje je podložna analizi po uobičajenim principima. Treba napomenuti, uostalom, da „novo” nije sinonim „dobrog” i „lepog”: neke novine su samo prerušene stare stvari Taj prvi paradoks se može lako razviti u neurobiološku perspektivu, a ovde ću podsetiti na neka razmatranja u vezi sa opažanjem Opaža se dobro samo ono što se dobro poznaje. Perceptivne sposobnosti su široko određene učenjem Oko je na pola slepo, uho na pola gluvo za nepoznate stimuluse Neke foneme jezika koje ne poznajemo mi i ne čujemo. Ne razlikujemo sve crte lica koja ne pripadaju našoj etničkoj sredini. Francuski gledalac ne opaža ono što je prikladno za jednog Japanca Sigurno je da igra „Orisi” koju izvodi Sandžukta Panigrai može oduševiti parisku publiku; predmet percepcije nije isti u Puriju, u Indiji, i u (pariskom) pozorištu Odeon. Što se tiče razumevanja reči, dva pripadnika iste nacije neče imati istu auditivnu percepciju pod istim auditivnim uslovima, ako jedan poznaje tekst, a drugi ne. Gledalac sam stvara informaciju. Učinak koktel-partija koji je istakao Kolin Šeri (1950) odnosi se na fenomen na kojem smo svi eksperimentisali; lična motivacija određenog receptora omogućava mu da čuje i razume reči nekog drugog člana grupe čiji je nivo bar za tri decibela niži od srednjeg „bruit de fond” (pozadinskog šuma): ako, dok ja govorim, vaš sused promrmlja neke reči koje vam izgledaju interesantne, iako vam ja smetam, vi ćete percepirati bez velike teškoće njegovu poruku, potpuno anulirajući moju koja je išla čak preko pojačivača

83