RTV Teorija i praksa

Televizijski Ijudi služe najrazvijenijoj informativnoj mašini

•AWo je n«i»elevizičiii|i ma petovtld pevni krik „haga -vaga' . onda je najnetelevi zičniji poznad sukus najraz ličitijih teoretskih pretenzi ja - „bla-bla" - bla-bla bla-bla, bla-bla

Zato su dužni da je hrane gorivom koje joj je primereno. Zaista se ne može u motore übaciti voda pa da automobili krenu. Ni kamerama se ne može nuditi tradicionalna književna forma kakvu je papir ne samo trpeo nego ju je i razvijao. Ni snimljeno pozorište nije dobro gorivo za televiziju. Šta je dobro gorivo za televiziju, šta je taj „haga-vaga” koji u njoj najbolje sagoreva, još nije dobro razjašnjeno. Televizijski su Ijudi iskovali jednu reč kojom obeležavaju sve anahronične, gutembergovske ili golo-teatarske iskaze Za te iskaze kažu da su - „netelevizični”.* Za ono što televiziji kao mašini godi, kažu da je „televizično”. Taj izraz je praktičan, ali ne otkriva ništa osim instinktivnog odabiranja: „ovo je za televiziju”, ~ovo nije” To je isto kao kad bismo rekli: ~ovo su televizijski bogovi”, ~ovo pak demoni” No, iako je skoro sasvim prazan, izraz televizično-netelevizično služi često kao bič za šibanje netelevizijskih vidova stvaralaštva Neke ne šiba uopšte, neke sasvim blago, a neke do kostiju.

90